Safet Hasanbegovic

   
Dr. Aida Vidan 3
 
   

 

ZLATOM VEZE, A BISERJE NIŽE...

“Embroidered with Gold, Strung with Pearls : The Traditional Ballads of Bosnian Women”*

(Copyright 2003 The Milman Parry Collection of Oral Literature.)

*Zlatom veze, a biserje niže: Tradicionalne pjesme bosanskih žena

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

 

 

 

‘Moj je narod najveći pjesnik!’

 

Počeću svoju priču o pjesmama gatačkim , lirskim i epskim jednim zapisom Safvet-bega Bašagića.*

“Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. Đumišić pozvao na večeru sve bosanske i hercegovčke, zastupnike. Fehim ef. je čuo od nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevačica.

Ne žaleći ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosansku večeru, doveo je pjevačicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Među gostima bio je i Hikmet**sa svojom trpezom, jer bez akšamluka u njega nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli da je cijelo vrijeme dok su guslar i pjevačica pjevali posmatrao Hikmeta i njegovo duševno raspoloženje. Sjedio je mirno, što je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i slušao sve s nekim dubokim poštovanjem i dječijim zanosom. Među ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedeći stihovi:
Kun’ ga majko i ja ću ga kleti,
al’ stani ja ću započeti:
Tamnica mu moja njedra bila...

Na to je Hikmet skočio na noge i u velikoj uzbuđenosti povikao: ‘Moj je narod najveći pjesnik!’, pa je onda počeo tumačiti prisutnima po arapskoj poetici ljepote te narodne. Svi su se u čudu snebivali šta je sve Hikmet u toj pjesmi našao...”

Narod je, zaista, najveći pjesnik***. Veličinu i opus tog pjesnika niko nikada zabilježio, u potpunosti , nije. I neće. Kao što ni izvor popio niko nije. I neće. No u svim vremenima bilo je entuzjasta koji su izvor pokušavali presušiti i sve umotvorine zapisati. O jednom od zaljubljenika u epiku i njeno stvaranje, koji je , bar , pokušao - govori tekst u produžetku ovoga.

 

                                            

*Safvet-beg Bašagić (1870. - 1934.), bosanskohercegovački pjesnik.

**  Hikmet - Arif Hikmet-beg Rizvanbegović-Stočević, bošnjački pjesnik na turskom jeziku. Umro je 1903. godine. (Izvor: Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1986, str. 211-212).

*** "Ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima." - Safvet-beg Bašagić


 

 

     

 

Mila majko goji me u hladu,

pa me podaj jednom begu, mladu![1]

        Milman Parry Collection of Oral Literature, zasigurno je najveća pojedinačna  kolekcija južnoslovenskih junačkih pjesama na svijetu. Ona je smještena  u Widener Library, Room C , i ima sljedeće dijelove : tekstove i tonske snimke usmene književnosti, epske i lirske, poneku priču, te razgovore sa pjevačima i ostalim učesnicima u sakupljanju.

         Sve ovo je, u dva navrata,  na terenu Bosne I Hercegovine ,uglavnom, ali i na području drugih republika bivše Jugoslavije, uradio profesor Milman Parry  sa Univerziteta Hardvard  - u ljeto 1933, te od juna 1934 do septembra 1935. godine. Snimljeno je tada preko 3500 obostranih aluminijskih diskova, a na svaku stranu diska je stalo po 4 minuta pjevanja ili govora.

           Kolekcija snimljenih diskova je teška preko pola tone. Za transkripciju ovih stihova bilo je neohodno utrošiti 95 svesaka formata 14x14 santimetara po 120 strana u svakoj svesci. Zapisani diktirani stihovi zauzeli su 800 svesaka istog formata sa 70 strana u svakoj svesci. Osnova je prikupljena 1933-35, postoje i dopune iz 1950-51.godine.

           Nastavljajući započeta sakupljanja u 1933, godini, Milman Parry se vratio u Bosnu I Hercegovinu i od juna 1934 do septebmra 1935. godine produžio sakupljanje pjesama uz asistenciju Alberta Lorda, svog bivšeg studenta sa Harvarda, Nikole Vujnovića, pjevača iz Stoca, Ibre Beće guslara iz Hercegovine , Ibrahima Hrustanovića[6] I Hamida Šakovića[5] iz Gacka, dvojice mladića koji su sakupili najveći dio ženskih pjesama, Ilije Kutuzova , ruskog emigranta , profesora  dubrovačke gimnazije (koji se je  odselio u Beograd u septembru 1934, godine), te grupe daktilografa.

           Nakon zapisivanja I sveske I snimanja na ploče, materijal je prepisivan , prekucavan, neki dijelovi “skidani” sa ploča I zapisivani u sveske. Ovim poslom se bavilo više saradnika, no najveći broj prepisa u kolekciji uradio je Nikola Vojnović, u Dubrovniku, a kasnije  u Americi, gdje je boravio i radio dvije godine. Nakon povratka kući, na početku II Sv. rata gubi mu se svaki trag. Njegova sudbina je ostala nepoznata.

          Za 15 mjeseci rada sakupljeno je 12,500 tekstova, većina u pisanoj formi, ali i ogroman broj snimljenih na  12 incne diskove. (Ovdje se , u biti , radi o gramofonskim pločama koje su bile izradjene od aluminijuma)

          Za to vrijeme, dakle početka tridesetih godina prošlog stoljeća, to je bila tehnologija za koju možemo reci da jos nije bila usla u masovnu upotrebu. Za korištenje pri snimanju u terenskim uslovima svakako ne.

            Parry je sa sobom te 1934. godine donio aparturu koja je bila prilično robusna. Sastojala se od dva pisača zvuka na aluminijumske ploce, prečnika 12 inca, za koje je pokretačka energija uzimana iz akumulatora automobila Ford.

Sva ta tehnika za snimanje ploča, po narudžbi uradjena u Waterburyju, Connecticut, SAD, zadovoljavala je osnovni zahtjev sakupljača - da se pjevanje tokom snimanja ne prekida.Dvostruki snimač se nakon četiri minute snimanja automatski prebacivao na narednu ploču, tako da nije bilo potreba da pjevač pravi prekide.

Parri  je , po svoj prilici, bio veoma pedantan čovjek, pa je primjetivši da se na snimljenim pločama čuju šumovi išao u Zagreb, gdje je sa tehničarima  Bell Edison kompanije otklonio taj problem.A on se sastojao u tome da je izvor napajanja stvarao šumove.

Zahvaljujući Parrijevoj upornosti snimci su izuzetno visoke kvalitete, snimljeni tehnički tako dobro da i danas, uz neznatna dotjerivanja (remastiranje) sve je veoma razumljivo. Kad se pomenuti snimci danas poboljšaju tehnikama koje su na rapolaganju, duh tridesetih oživi u punoj CD kvaliteti.

Način zapisivanja pjesama, snimanja glasa na uredjaj I uopšte način pronalaženja zapisivača narodnih pjesama različit je u prvoj I narednim godinama rada. U prvoj godini je sakupljeno relativno malo pjesama, vrijeme je uglavnom korišteno za sakupljanje informacija o tome gdje se može naći što više pjevača epske ( usput i lirske) pjesme. Zbog znanja jezika pjesme je bilježio Vojnović, a prepisivao I prekucavao Kutuzov. U narednim godinama Nikola je pronašao na desetine zapisivača koji su uz malu ili nikakvu naknadu pisali pjesme. Sam Nikola zajedno sa Parryjem je takodje zapisivao I tonski snimao pjesme. Tek u slobodnom vremenu I kasnije u Dubrovniku ,te Americi, pjesme su studioznije notirane, prepisivane sa tonskih snimaka I sortirane. Sva zapisivanja, sve sveske s pjesmama I ploče na licu mjesta su obilježavane I sitematizovane.

I na kraju recimo i to da  čovjek koji je otkrio epsku usmenost u našim krajevima nije doživio da rezultate svoga  i rada kolega iz tima izrazi u pismenoj formi, što je u krajnjem cilj svakog istraživača u ovoj oblasti. Poginuo je nesretnim slucajem 5. janurara 1935. godine, neposredno po povratku sa posla koji ga je proslavio.

Vrijednost rada profesora Millmana je neprocjenjiva. Sud o njemu i djelu daće struka. Još na početku četrdesetih godina prošlog stoljeća ovim zapisima bavi se je I Bela Bartok, čuveni mađarski kompozitor, koji je tada boravio u SAD.Rezultat tog rada je nekoliko radova ovog autora. Kao kuriozitet neka ostane ovdje zapisano da je Bartok komponirao jedno svoje djelo inspirisan pjevanjem Halime Hrvo, zabilježenim u Gacku.

Rad na sortiranju i oblikovanju kolekcije nastavio je njegov asistent Albert Lord, koji je u drugom turnusu radio na sakupljanju pjesama, te mnogi drugi istraživači i istraživačice, koji su objavili brojne knjige i druge radove, bazirane na izučavanju kolekcije.

Upravo rad jedne od njih, Dr.Aide Vidan, razlogom je što čitate ove redove.

 

                       

 

 

Kod pripreme tekstova za ovaj dio stranice Gacko.net konsultovao sam mnoge izvore koji govore o radu Milmana Parry-ja i saradnika na skupljanju narodnih umotvorina, ali i tekstove koji govore o gatačkoj epskoj i lirskoj pjesmi.Veliki dio nadjenih napisa nisam uključio u tekst, jer su oni manje interesantni za čitaoca koji se ne bavi ovom problematikom. No da pomenuti izvori nebi ostali neznani onima koji imaju interesa da ih čitaju,odlučio sam ih objaviti, kao separate (ovdje)

Istovremeno cijenim da nije na odmet da pročitate, po meni, veoma uspješan osvrt na rad Milmana Parry-ja i saradnika pod nazivom "Radio Homer Đemajil" autora Nevena Jovanovića. (ovdje)


 

[1] Narodna lirska pjesma iz gatačke čaršije, koju sam čuo i zabilježio u ljeto 1971. godine u Šaka Mahali.

[5] U vrijeme sakupljanja svršeni gimnazijalac,kasnije ilegalni radnik NOP u Trebinju. Mučki ubijen, 1941 godine,  od pripadnika vojske Save Kovačevića u pograničnim selima između Trebinja i Nikšića - više o Šakoviću u dijelu teksta koji obrađuje njegov rad.

[6] U vrijeme sakupljanja svršeni gimnazijalac, kasnije pukovnik JNA – više o Hrustanoviću u dijelu teksta koji obrađuje njegov rad.

 

 
  

    

 

Autorica knjige, Dr.Aida Vidan, rodjena je u Splitu. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu,a doktorsku disertaciju odbranila na Harvardu.

Prilikom svoje posjete Harvard Univerzitetu,Dr. Vidan se je 1990. godine prvi put susrela i upoznala sa Albertom Lordom , čovjekom koji je bio jedan od dvojice istrazivaca koji su 1934/1935 prikupili ove materijale.

Medjutim, njihov glavni interes su bile duže epske pjesme (najduža ima preko dvanaest hiljada stihova!) koje su uglavnom snimali po Sandžaku, narocito u Bijelom Polju, ali i u Gacku i ostalim mjestima Hercegovine. Neki od njihovih najboljih kazivača tamo su bili Avdo Međedovic i Salih Ugljanin. Kraće ženske pjesme su zapisali  usput i tek su im poslije posvetili pažnju, iako  ne toliku koliku epskim pjesmama.

Naime,objavljena je samo jedna studija ženskih pjesama iz Gacka, koju su napravili Albert Lord i Bela Bartok* 1951,u kojoj se uglavnom analizira glazbeni aspekt.

Nedugo nakon smrti Alberta Lorda,1991 primljena je na doktorat na Harvardu i asistirala je pri sortiranju materijala u Parry kolekciji. Bila je oduševljena kvalitetom i ljepotom balada i lirskih pjesama, a takodjer i iznenađena da im je posvećeno tako malo pažnje, te ih je počela  prepisivati i proučavati. Tako je nastala knjiga koju vam predstavljamo.

      Autorica radi na novom projektu koji uključuje sve tekstove koje su prikupili Ibrahim Hrustanović i Hamdija Saković i koji ce biti objavljen samo u originalu, u nadi da će se na taj način  Bosni vratiti bar jedan dio onoga što je od nje, tih tridesetih godina prošlog stoljeća, posuđeno - zapisano i zvučno zabilježeno.Ta nova zbirka će, moguće,sadržavati i neke od tonskih zapisa.     

    Naredni,autoričin projekat koji je pri kraju,je velika tematska baza podataka balada i lirskih pjesama iz Parry kolekcije (većinom iz Gacka i okolice),dakle preko jednaest hiljada unosa. Ova baza podataka će sadržavati imena nekoliko stotina kazivačica s informacijama o rodbinskim vezama, i svemu što se moglo saznati na osnovu intervjua i onoga što su sakupljači zabilježili, kao i informacije o tipu pjesme i sl.

* Čuveni mađarski kompozitor

 

Home
Up
Dr.Aida Vidan 2 prilozi
Dr. Aida Vidan 3
Dr.Aida Vidan 4
Dr Aida Vidan 5
Dr.Aida Vidan 6
Dr. Aida Vidan7
Dr.Aida Vidan 8
Dr. Aida Vidan 9
 

Naglašavamo da su originalni arhivski snimci i prepisi na ovoj stranici, iz Milman Parry Collection of Oral Literature, Harvard University”. Želimo da zahvalimo svima u “ Milman Parry Collection of Oral Literature” koji su nam dali dozvolu i omogućili da kostimo ove informacije na stranici “Gacko.net”. Posebno se zahvaljujemio  Davidu  Elmeru,  pomoćniku kuratora, u pomenutoj kolekciji.

We want to point out that the original archival recordings and transcripts are contained in the Milman Parry Collection of Oral Literature, Harvard University.We would like to thank everyone at the Milman Parry Collection of Oral Literature who have enabled and given us permission to use this information on our website.
Special thanks to David Elmer, assistant curator with the Milman Parry Collection of Oral Literature.

 

 

Przentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

         

                                            
                     Naredna stranica                         Predhodna stranica                                     
 

Home Dr.Aida Vidan 2 prilozi Dr. Aida Vidan 3 Dr.Aida Vidan 4 Dr Aida Vidan 5 Dr.Aida Vidan 6 Dr. Aida Vidan7 Dr.Aida Vidan 8 Dr. Aida Vidan 9

This site was last updated 01/20/07