dr.Aleksandar Ratkovic
   

 

 

GRAD KLJUČ KOD GACKA

                                           Istorijski pregled i arheološka zapažanja

Baba planina (1737 m) je gatački masiv gotovo sa svih strana odvojen od najnižeg tla rudina. Sa sjevera i juga prelazi u brežuljkaste predjele Crkutovina, Bukve i Katuništa. Njen ogranak, Rudo brdo (1167 m) vidno se ističe u reljefu okoline i sa neznatnim odstupanjem proteže se od istoka prema zapadu.

Na obroncima tog brda uočava se kupasto uzvišenje sa ostacima Sandaljeve rezidencije Ključa, njegovog najvažnijeg grada u kome je izdao najviše povelja. Njegova žena, Jelena, kćerka kneza Lazara i udovica Balšića, izgradila je crkvu pred gradom, pod Makovim valom, na crkvini iza kuće Šulića, na Begluku, na Šušnjetici i Hanskoj glavici1. Sandaljev nasljednik, Stefan Vukčić, često je boraveći u Ključu primao poslanstva, mada već tada grad nije imao isti status.

Nije objašnjeno zašto se Ključ ne navodi već u prvoj povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa iz 1444. godine, kada se potvrđuju posjedi Stefana Kosače.2 Kao castrum Glutsch pominje se 1448. g., a kao civitate Cluz cum castris et partinentiis suis, 1454. godine.3

     

                                                Ključ - pogled na grad sa istoka

Nadgledajući susjednu Cernicu, grad je osmatrao kretanje najvažnijim trgovačkim drumom, Dubrovnik-Goražde. Medu hercegovim rezidencijama najduže je opstajao pod osmanskom opsadom.4 Tako je upad njihovih pokretljivih trupa osujećen u julu 1463. godine, ponovnim i kratkim pripajanjem hercegovoj teritoriji.5

Krajem 1465. godine Kosača od Dubrovčana traži namirnice za opkoljenu tvrđavu. Zbog bojazni od odmazde, njegov zahtjev je odbijen i upućen na ugarske zapovjednike.6

Hercegov sin Vlatko neposredno upravlja Ključem od 1464-1468. godine, da bi potonje godine pao pred Osmanima uz najžešći otpor i postao has hercegovačkog paše.7 U ugarskom mirovnom ugovoru, Ključ se spominje 1519. godine, a već 1533. godine djelimično je u ruševinama.8 U tursko-mletačkim ratovima, 1687. godine, zabilježen je kao ”Fortezza di Cluz”.9 Među dizdarima iz 1687. godine, uz ključke, pominju se i oni iz Klobuka i Trebinja10. U gradu su na neodređeno vrijeme boravile Turhanijine trupe, odbjegle od Smail-age Čengića.11 U njemu su, 1861. godine bili zatočeni Stojan i Petko Kovačević, i iste godine pod nerazjašnjenim okolnostima uspijevaju da se domognu slobode.12 Pred austrougarsku aneksiju, 1878. godine, ulogu Ključa preuzima novopodignuti grad u Koritima.13

Ključko podgrađe sa nekropolom ukrašavao je nadgrobnik Radonje Ratkovića na kome se pojavljuje po prvi put ime jednog srednjovjekovnog grada.14

Na geografskim kartama, tvrđava je ucrtana iz podataka preuzetih iz dubrovačke građe. Ostaje nepoznato kada je prvi put naznačena na karti sa istorijskom podlogom. U tom slučaju, kartografska građa bila bi usmjerena na posebna istraživanja. Na karti urađenoj prema dubrovačkim izvorima do XV vijeka u razmjeru 1:100000, Ključ je ucrtan na prostoru naseljenom vlasima Plišcima i Maleševcima. Znatno kasnije, Taloci je uradio kartu u razmjeru 1:750000 sa prepoznatljivim položajem srednjovjekovnog sistema.15 Na Vegovoj karti iz 1957. godine, Ključ je obilježen kao dvorac Hranića-Kosača.16 Pošto se taj zaključak ne može odnositi na kartu trebinjske oblasti, pojava grada ne može se vezivati za period stariji od XIV vijeka.17 Od XIV vijeka i razvoj Cernice je zahtijevao potpunu zaštitu trgovišta.18

Odmah poslije 1878. godine, na Ključu je istraživao inženjer Hugo Jedlička.19 On ne samo da nije vodio stručna arheološka iskopavanja, nego je, šta više, opustošio lokalitet, a uz to prenio dva topa u Zemaljski muzej.

     

                                             Ključ - mezari kapetana Tanovića

Prvi i dosad jedini opis Ključa dao je Stevan Delić.20 Opis je zabilježen prije devedeset godina i zaslužuje pažnju. On je uočio da je grad podignut na ”uzdignutoj uzbrdici”, i da ga od istoka prema zapadu zatvaraju tri visoke stijene. Iako bez klasičnog predvorja, sastojao se iz Gornjeg i Donjeg grada.

Od istoka prema zapadu uočio je ”Vilinu pećinu” sa ponorom i dubokom jarugom, gdje su se posadnici snabdijevali vodom u vrijeme velikih oborina.

Položaj zidova ograničen je krečnjačkim gromadama pri spajanju vanjskog bedema, dok stjenoviti teren do krajnosti štiti istočni bedem gornjeg grada. U njemu je ulaz sa dovratnicima visokim 1,70 m i širokim 0,80 m. Teren je nivelisan ispred donjeg praga, a iznad njega usječeni su stepenici za izlaz na stražarsku stazu. Sudeći po ostacima kružnih udubljenja u zidu, šetnicu je podržavala drvena galerija.

Unutrašnjost zatvara dvorišni prostor 51x19,2 m, a na najvišem grebenu uzdiže se glavna kula (donžon) četverougaone osnove, 8,00x8,00 m sa zidom debelim 1,80 m. Južno od glavnog ulaza raspoređena je četvrtasta kula 7,00x3,40 m koju je Delić nazvao tamnicom.21 Sa zidovima širokim od 0,80 do 1,00 m, ona je nadzirala tajni izlaz za donji grad.

Iznad sjeveroistočnog bedema zapažaju se topovski otvori i brojne puškarnice-strijelnice. Na zidovima glavne kule vidljiva je daleko manja brojnost otvora za vatreno i hladno oružje.

Za arhitekturu grada možda je najvažniji opis spoljnog bedema gornjeg grada, visokog oko 7,00 m i širokog do 3,50 m, što je, bez sumnje, neuobičajeno za srednjovjekovne gradove. Za zapadni i južni zid tog dijela grada Delić ističe da su imali debljinu 0,80 m i da odatle opsađenim nije prijetila opasnost.22

Prilaz glavnom ulazu gornjeg grada bio je izveden kroz bočni zid visok 2,00 m i širok 1,40 m. U tom dijelu tvrđave vodosnabdijevanje je bilo redovnije iz do danas dobro očuvane cisterne 4,00x3,00 m. Uz nju se prepoznaju ostaci neidentifikovane stambene zgrade na putu prema tamnici.

Po dužini, Donji grad se ne razlikuje od gornjeg i znatno je niži.

Mnogo više je oštećen, tako da se osim jugoistočnog ugla ne prepoznaju ostaci zidova. U srednjem vijeku su bili moćni i zatvarali unutrašnjost sa istoka i zapada, a sa sjevera, strma padina gornje fortifikacije. U taj dio grada ulazilo se sa sjeveroistoka, iza kamene stolice uklesane u stijeni, 68x35x40 cm.

Zidovi i kule omeđuju približno pravilan prostor dvostrukog četverougla, gdje su donji, gornji i centralni prostori zaštićeni prirodnim stijenama. Zbog toga su zidovi pojačani samo na mjestima gdje grebeni nisu postojali, ili su tek naizmjenično primjetni.

Kako bi se onemogućio prilaz neprijatelju do slabije ozidanih bedema iznad litica na kojima se grad sterao, bočna kula je dobila ulogu isturene osmatračnice. Ako se izostavi spoljni bedem sa ulazom u nižu tvrđavu, najraniji zidovi Gornjeg grada brižljivije su izvedeni od njegovog donjeg i mlađeg proširenja.

Osnova Ključa pokazuje da se na njoj mogao razviti odbrambeni sistem pravilnog četverougla na nivelisanom terenu sa uvučenim motriljama na uglovima Gornjeg grada. Kako su Osmani u dužim i kraćim prekidima prodirali u vojvodstvo, bedemi i kule su pretrpjeli znatne prepravke, već od Sandaljeve smrti, 1435. godine.

Sa Hercegovom vlašću Ključ gubi političku ulogu, ali mu raste strateška i ekonomska vrijednost. Tada su zidovi ojačani srednjovjekovnim opusom incertumom sa ispunom od trpanca u krečnom malteru.

Jedno od najinteresantnijih pitanja se odnosi na prilagođavanje novoj tehnici ratovanja. Sudeći prema ostacima strijelnica i topovskih otvora, grad je bio mnogo bezbjedniji od Blagaja i Samobora. Prevazilaženjem prvobitne izgradnje čvrstih i masivnih konstrukcija, odbrambeni smisao je dobijao na obimnijim izmjenama. Vjerovatno je to razlog više za proučavanje promjena u temeljima kula i zidova. Za unošenje ratnih sprava mogli su poslužiti veliki polukružni otvori. Ipak, položaj kula i objekata Donjeg grada nije moguće ustanoviti bez istraživanja, mada se u manjoj mjeri isti problem osjeća i u gornjogradskoj fortifikaciji. Povećanje nosivosti donjih zidnih površina nije bilo od uticaja na gornje završetka koji su se vremenom sve više obrušavali. Do osme decenije XIV vijeka, visina kula nije povećavana. Krajem XIV i početkom XV vijeka otpočela su pojačavanja zidova, tako da je danas gotovo nemoguće potpuno uočavanje prvobitne zidne teksture. Spolja su doživjele zadebljanja preziđivanjem, pri dnu mnogo debljim, pri vrhu mnogo užim. Ta okolnost je smanjila efikasnost urušavanja topovskim gađanjem. Da li je u to doba ispred grada podignut novi zid ili rov ne može se zaključiti bez pomoći arheologije. Sličan zaključak se odnosi i na ojačavanje kula koja su sprječavala prilaz kontraforima.

GRAD KLJUČ KOD GACKA (2)

Istorijski pregled i arheološka zapažanja

 

Prvi i jedini istraživač, amater Jedlička nije ostavio trag dokumentarne osnove. Uz nepreciznost, nedorečenost i neprofesionalnost, preostao je samo Delićev plan. I pored propusta, ne može se poreći da je uočio glavne tvrđavske odlike, ni previdjeti nedostatak najvažnijih prostornih dimenzija. Opis mu je neujednačen, i iznad svega nedovoljno jasan. Nepreciznost se najviše ogleda kod opisa glavnih tvrđavskih postrojenja, kula, cisterne, predvorja (?) sa ulazom, itd.

Ključ je jedan od najrjeđih gradova sa nedostajućim situacionim geodetskim planom i bez odgovarajuće osnove. Zbog toga je u njemu mnogo štošta ostalo nedorečeno, kao što je pitanje donjogradske zaštite najvišeg kompleksa, podgrađa, a možda i još ponečeg. Uz to nedostaje razriješenje odnosa između starijeg i mlađeg grada. Dvostruki gradovi obrazuju, uglavnom, gornji mnogo manji i donji mnogo prostraniji obor. Što se tiče crteža, on je po svoj prilici vjerna kopija gravure sa vjernijim prikazom gornjeg grada. Na njemu se vidno primjećuju topovski otvori na bedemu kod glavnog ulaza.

Analizirajući bedemske zidove postaje jasnije da uz nedostatak podataka o njihovoj visini, nije zanemarljiva ni razlika u tehnici građenja i druge pojedinosti. Iz preostale i nedorečene arhitekture proizilazi da je Ključ bio mnogo bolje branjen grad. Tim prije, što se iz Delićevog plana ne vidi dovoljno jasna graditeljska povezanost susjednih gradova. Nije utvrđena ni dužina bedemskih zidova koja se može dokazati i u nedostatku arheoloških radova. Isto tako, nije usmjerena ni odgovarajuća pažnja na izvornu i kasniju izgradnju, na malter i jezgro u zidovima. Ni u opisu srednjovjekovnih puteva i staza nije istaknuto da li su kaldrmisani ili samo oivičeni. Ne bi smjeli ispustiti iz vida okolnost da je Delić zapazio neke dijelove tvrđave koji su docnije nestali. Preostaju arheološki zahvati uz unutrašnja lica zidova, kao način da se dođe do izvornog izgleda bedemskog pojasa.

Posebnoj pažnji podliježe položaj donjeg grada koji bi mogao da ukaže na postojanje neke vrste podgrađa. Pod slojem šuta nailazi se na ostatke zidova, a stepen njihove očuvanosti, podziđivanje i kasnije nasipanje stjenovitog terena, ne može se dovoljno jasno sagledati. Naslanjajući se na stijene, zidovi su pružali zaštitu obodom zaravnjenih terasa, tako da su podzidi vidljivi na najnepristupačnijim okomitim stijenama.

Naročitoj preokupaciji pripada mogući pronalazak vještačkog šanca od velike važnosti za praćenje zidnih platna koja se u reljefu djelimično ili potpuno gube. Bilo bi neophodno izdvajanje raznovrsne zidarske tehnike srednjovjekovne i osmanske epohe, kako bi se osvjedočili u etapnost zidova od klesanog, priklesanog i lomljenog kamena. O prislonjenim zidovima takođe nemamo potpuna saznanja. Neizvjesnost dužine bedemskog zida posljedica je negativnih prirodnih uticaja, i, prije svega, prilagođavanju novim uslovima ratovanja. O tome svjedoče duhovne i svjetovne promjene nastale uspostavljanjem različitih kulturnih uticaja medu kojima su i ostaci džamije.

Pod gradom se prepoznaju tragovi dva srednjovjekovna puta, jednog do Cernice, drugog do vrhova iznad Cernice. Od potonjeg se odvajaju dvije staze procjepom između Vrhova i Vidoša (1139 m) do Martin vrela. Druga staza se provlači između Vidoša i Rudog brda preko Sedla do ponora u Rupama. (23) Pod Zagracima put je usmjeren ispod Baba planine (”Baničin put” / prema jugoistoku/ ”Lijepa plan” / i jugu ka Bresticama (”Kraljev put”) (24)

U pejzažu, Ključ ostavlja nezaboravan prizor. Nažalost, on je u isto vrijeme jedan od najnepristupačnijih gradova istočne Hercegovine, iako su njegovi graditelji do krajnosti iskoristili pogodnosti stjenovitog uzvišenja. Veoma važna su i pitanja Sandaljevog i Hercegovog učešća u građenju, jer se vrletna vis u slučaju opsade mogla oduprijeti i najnadmoćnijim opsadnicima.

Grad Ključ ne pripada očuvanijim fortifikacijama u Bosni i Hercegovini. U okvirima istočne Hercegovine svrstava se medu djelimično očuvane odbrambene sisteme. Po prostranstvu ne prevazilazi drugu Kosačinu rezidenciju, Blagaj na Buni. Sličnost sa Blagajem ogleda se u potpuno sraslom obziđu na stjenovitom terenu. Za razliku od Blagaja, embrio Ključa je sačinjavao donžon opasan bedemom i bočnim kulama. U grad se ulazilo preko strmog prilaza i pokretnog mosta iznad rova, a ta okolnost upućuje na sličnost sa srednjovjekovnim poimanjem odbrambene arhitekture.

Relativno malo objavljenih istorijskih izvora nije u podređenom odnosu ako bi se upoređivao sa preostalim Kosačinim gradovima. Šta više, dubrovačka građa ukazuje na njegove prednosti kada je u pitanju izdavanje povelja i primanje poslanika.

U suprotnosti sa istorijskim činjenicama stoji plan grada, nezaobilazna osnova za proučavanje. Manja sondažna provjeravanja nisu ostavila veću spoznaju na arhitektonske ispravke i dopune. U odsustvu zaštitnih radova koji bi prethodili sistematskom ispitivanju, mora se priznati da nije bilo podsticaja za preduzimanje konzervatorskog posredovanja,

Najveći propust dosadašnjeg proučavanja Ključa odnosi se na nedovoljno istraživanje najvažnijeg prostora, glavne kule (donžona) i njenog okruženja. Kao da se ispustilo iz vida da je ona u pravilu, začetak iz kojeg se grad razvijao u zavisnosti od terenskih preduslova i usavršavanja ratne tehnike. Lociran na najvišem grebenu, donžon je raspolagao dvostruko debljim zidovima od bedemskih. Bez naknadnih provjeravanja, ne može se ustanoviti da li je obuhvatao samo kulu ili najuži ozidani prostor oko nje. Da bi se utvrdila visina donžona podrazumijeva se uklanjanje nasipa uz određivanje prvobitne osnove. Ni određivanje nastanka glavnog dvorišta nije od manjeg značaja u nastojanju da se otkrije palata.

Poslije 1687. g. Ključka posada je znatno uvećana. Padom Herceg-Novog i Risna pod mletačku upravu, radovi na učvršćivanju bedema i kula u Ključu i Klobuku dobijaju novi zamah. O obimu građevinskih radova na Ključu, ne raspolažemo pouzdanim podacima. U to doba, najvjerovatnije otpočinje detaljnije ojačavanje Donjeg grada. Kao sjedište kapetanije, grad je, ako ne proširen, ono svakako obogaćen novim sadržajima.

     

                                          Ključ, detalj istočnog bedema, 2003.

 Nije poznato da li je u to vrijeme uspostavljen novi prilaz donžonu. Iako nije služio stanovanju, izgleda da je u njemu nastavljeno stacioniranje malobrojne posade. Kako je planiran na prostoru koji nije pretjerano udaljen od palate, bilo bi od velikog značaja ako bi se došlo do njegovog prvobitnog nivoa. Bio bi to usredsređeni poduhvat ka pronalasku prostorija u najnižoj zoni. Uz uočavanje rasporeda, nije isključeno otkrivanje načina grijanja, ako se u pokretnom materijalu pronađu pećnjaci.

Ostaje otvoreno pitanje, gdje se nalazio ekonomat sa kuhinjom, naročito u vrijeme Sandaljevog i Hercegovog boravka i njihove brojne pratnje. Isto tako, nije razmatrano ni stanje pokretnog arheološkog materijala koji Delić nije uočio. Još veća pažnja usmjerena je prema ostacima preostalih prilikom ukrašavanja grada 1429. g., djelu slikara Ivana Ugrinovića, pozvanog iz Dubrovnika u Ključ po preporuci Sandalja Hranića. (25) Kako je grad skoro potpuno neistražen, ne mogu se odrediti srodna arhitektonska rješenja, ni odbrambeni učinak. Njegovom obnovom potvrdila bi se već zapostavljena važnost rezidencijalnog mjesta.

Razmišljanja o putevima istraživanja i obnove Ključa zasnovana su na podlozi arheološkog zapažanja. Korišćenjem novije istorijske građe, ukoliko se do nje uopšte i dođe, mogu se samo djelimično potvrditi ili opovrgnuti. 

 

 

____________________
1 Delić, S.R., Ključ, GZM XXIII, Sarajevo, 1911., 500.
2 Dinić, M., Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978., 245.
3 Dinić, M., n.d., Beograd, 1978., 245.
4 Jireček, K., Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo, 1951., 75.
5 Dinić, M., Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978., 261.
6 Dinić, M., n.d., Beograd, 1978., 245.
7 Delić,, S.R., n.d., 501, Dinić, M., n.d., 261.
8 Ćirković, S., Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba, Beograd, 1964., 14, 218, 248, 253, 264; Jireček, K., Istorija Srba, Beograd, 1952., 395; Ćirković, S., Istorija Bosne, Beograd, 1964., 330, 337; Orbin, M., Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968., 38, 189, 191, 193, 361; Kreševljaković, H., - Kapidžić, H., Starohercegovački gradovi, Naša starina II, Sarajevo, 1954., 19; Čelebija, E., Putopis, Sarajevo, 1957., 446.
9 Delić, S.R., n.d., 501.
10 Delić, S.R., n.d., 502; Dizdar (kastelan) nadzornik tvrđave
11 Isto mjesto.
12 Isto mjesto.
13 Isto mjesto.
14 Vego, M., Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH, III, br. 159; Vego, M., Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, Sarajevo, 1964., 194; Stojanović, Lj., Stari srpski zapisi i natpisi, III, br. 6132, Beograd, 1902.; Slijepčević, P., Staro groblje po Gacku, GZM XL, Sarajevo, 1928., 61-62.
15 Thalloczy, L., Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, München-Leipzig, 1914., up. kartu, 1:750 000 von Josef Jakubec.
16 Vego, M., Historijska karta srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.
17 Korać, V., Trebinje, Istorijski pregled I, Trebinje, 1966., vidi kartu Travunije, Niderle, L., Slovenske starožitnosti, Dil. II, sv. 2.
18 Kovačević Kojić, D., Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978., up. kartu.
19 Delić, S.R., n.d., 491.
20 Delić, S.R., n.d., 491-502.
21 Delić, S.R., n.d., 495.
22 Isto mjesto.

(23) S.R. Delić, n.d., 497

(24) Isto mjesto

(25) N. Mandić, Gacko kroz vijekove, Gacko, 1985., Poglavlje o zanatskoj djelatnosti i umjetnicima. 

 

Rezime

     Ključ je jedna od četiri Kosačine rezidencije u kojoj su izdavane povelje i primana poslanstva.

Opis tvrđave dao je Stevan R. Delić prije 90 godina, kada je ustanovio da se sastoji iz Gornjeg i Donjeg grada. Pod gradom se prepoznaju tragovi dva srednjovjekovna puta.

Na Ključu nikada nisu izvođeni sistematski arheološki radovi. I nije bilo osnova za izvođenje konzervatorskih i restauratorskih radova.

Najveći dio kompleksa sastoji se od glavne kule, bedema i bočnih kula. Gradu se prilazilo preko pokretnog mosta, što se dovodi u vezu sa srednjovjekovnih odbrambenim sistemima srednje Evrope.

 

* Tekstovi Dr.Ratkovica preneseni iz casopisa "Most" Mostar, ljubaznoscu urednika Alije Kebe i webmaster-a Harisa Tucakovica.

Izvornik za prvi tekst mozete naci na "Gacko na Internetu/Istorija"

      

Referense za tekst:

       Ratkovic, dr. Aleksandar (2004). Grad Kljuc kod Gacka (2), Istorijski pregled i arheoloska zapažanja. // Mostar : Most - casopis za obrazovanje, nauku i kulturu, 172 (83 - nova serija), str. 75-77.

 

 

This site was last updated 03/29/06

span -ě•