Dzevad Drljevic 4
   

Dzevad Drljevic 4

Home
Dzevad Drljevic 7
Dzevad Drljevic 2
Dzevad Drljevic 3
Dzevad Drljevic 4
Dzevad Drljevic 5
Dzevad Drljevic 6
Dzevad Drljević 8
Dzevad Drljević 9
Dzevad Drljević 10
Zapisi iz ”Stojećeg”
Mita Ahmetov

 

                                                       GATACKI KRAJOLIK(4)

Pise: Dzevad Drljevic

O Metohiji,

o Metohijanima,

o Polju i Brdu

 

Cim dijete u Metohiji pomili i cim progleda, oci su mu uprte u polje. Cim prohoda, more pripomoc, ako nista nanijeti vode. Cim malo jakne, more cuvati janjce. Ljudi su se vremenom iskupljali oko polja. Sta bi ovoliki narod i od cega bi zivio ? Ko bi to nahranio ?

Kad polje dobro rodi,more da pretekne i premine, ima i sijena preljetka; kad roda izda, ima svega bas toliko,kad se fino i skromno razvuce i raznokti i domacinski ponasa, da dotekne i insanu i zivotinjki.

 

                        METOHIJA

Neka sila je napravila tu ravnotezu izmedu zelja i potreba,gladnih ociju i realnih mogucnosti. Ako imas ikakvu vezu sa poljem, ne boj se,neces ostati gladan. Polje je osnovno !

Bilo je vrijednih ljudi u polju, sto ih je priroda obdarila nadljudskom snagom i izdrzljivoscu, a i oni su vjecito teskim svakodnevnim radom postajali jos tvrdi i otporniji. jedan Vehbija,s rednjeg rasta covjek,dobro nazbijen od glave do pete, kreckalj sto bi rekli, vrat sirok ko u vola i izbacena prsa. Taj isti Vehbija, mogao je kola na sebi ne podici, vec cini ti se nositi. Kad Vehbija pod neka kola leda poturi, nije bilo bolje moguce pomoci. Poslije se propio, mogo je bocu najljuce rakije popiti na dusak; grlo u grlo.To i danas mores cuti od ljudi. Poslije je poceo kopniti, snaga ga je pocela izdavati, misice kao da su omlohavile i ko ga je ranije znao, pitao se u sebi: Boze, je li to taj covjek? Je li to taj Vehbija? Sta bi sa onakvim Vehbijom?

Znao je u birtiji kod „Starog pazara“ , istjerati sve goste i sam satima sjediti za stolom i nesto pricati sebi u njedra ili mirno nasloniti glavu na sto i spavati ko dijete. Ne smije niko ni poviriti, dok ne dode milicija ili se Vehbija sam ne averti; a i milicija se ne smije lahko nacerati na Vehbiju, osim ako nije u velikom broju. Jednom su ga poveli, on im se pred birtijom otrgao i razbacao ih oko sebe ko malu djecu i uhvatio se sa obje ruke oko stabla jedne lipe. Prije ce stablo popustati nego Vehbija. U Vehbije ruke ko klijesta. Jedan milicajac, veci od Vehbije za dvije glave uhvatio ga za vrat ili ce ga udaviti.ili od stabla rastaviti, jedni ga tegle za noge, drugi ga obuhvatili oko pasa; Vehbiju ni da pomaknu. Ko da je prijeno za stablo, ni ovo jos nisam vidio? Ukinite ga s noga! Bili su ga palicama po ledima, po zatiljku, po mjestima gdje je covjek najosjetljiviji. Miliciju probio znoj, onemocala.

Ljudi stanite! Jedino da uzmem pistolj, pa da ga ubijem!

Ostavite ga!

Poslije miliciju nisu ni zvali, nije bilo koristi, a i krnji joj ugled. Vehbija bi drzao stablo jos dugo; neki bi govorili da spava na nogama, dok drugi bi razumjeli da nesto prica sa stablom. Na kraju bi mu zovnuli zenu, dotrcala bi ko bez duse, pa bi ga dugo molila da pusti drvo.

Drvo ti nije nista krivo !

Sta tu radis vise ?

Nista !

Onda bi razdvojio ruke od stabla i krenuo trotoarom sa zenom  pod ruku, ko sav normalan svijet, kao da je izasao tek u carsiju sa nakvim poslom i obavezom.

Jedan Fehim, visok i razbacan.bilo ga je na svaku stranu. Bio je ko medvjed, ako to sramota nije reci. Imao je ogromnu nozurinu, obucu sebi nigdje nije mogao naci. U Fehima cipela ko camac.Da se prepanes.Posebno je imao ogromnu saku. Ko bi se sa njim rukovao, osjetio bi sta je Fehimova rucurina. Bio je jedan jak covjek, jok iz Metohije, vec odnekle sa strane, koji ni od koga i ni od cega njje zaziro ni streco; posubito se sa Fehimom uhvatiti  ”kuke”.                 

 A u Fehima prsti, Boze moj, neznas jesu li deblji ili cvornatiji. Kratko potraja, ucini ti se nisu se jos cestito ni uhvatili, kad cu samo nesto puce, ko grana kad pukne zvuk; onda vidje jauk na licu toga covjeka sa strane i iskrivljeno lice.

Ode prst, samo neko rece.

Vise niko nije smio, da dode Fehimu u ruke.

Taj se jos nije rodio, govorili bi jedni.

Niti ce se roditi, govorili bi drugi.

Fehim od dva puta digne najveci naviljak na kola.Kola stovari zacas; neda ti cigaru popusiti. Koliko je samo Fehim lijepa lijesa polomio. Ko bi mu drzalica nadodavao? Salili bi se. Ne bi fabrika.

Imao je prirodno zdrave i ocuvane zube, bijele ko biser. U presi kad je baliranje sijena, zicu je mogao zubima prekinuti, da drugi ne cekaju i ne dangube. Kazu da nije bio neki izjelica, za toliko jakog covjeka i da je zivio od mlijeka.

Zena mu nije bila ni pod pazuho, vidjeli bi ih nekada kroz polje. Sunce, ziva vatra, oni setaju. Fehim gricka slamku u zubima, Samka razapela kisobran, boji se suncanice. Zamakose u stanicke luzine.

Gatacko polje pociva vise na fizickoj snazi, ali i pameti. Neko treba da vodi racuna sta i kada, gdje i kako, ko i koliko. Kroz Zadrugu je proslo vise ljudi sa poljprivrednom strukom, neki su dali vise, neki manje, ali svi su dolazili i odlazili. Cim bi nesto stekli, odlucili bi se da odu. Dugorocno osim sticanja iskustva nije ih u Metohiji nista vezivalo i zadrzavalo. Medu njima posebno mjesto pripada Ibru Dolmagicu, diplomiranom agronomu, rodom odnekle iz Sandzaka, to se moglo osjetiti pri govoru. Dobio je ko samac odmah stan i poceo predano da radi. Pricao je sa radnicima, obilazio stale, zagledao konje, nesto biljezio u sveske; obilazio krave i telad, nadgledao muzu, biljezio hrane i kolicine, posebno obilazio priplodne bikove.

Iz polja nije izlazio, gledao je zemlju,  razgrtao je rukom, propustao kroz prste, pipao.

Samo sto zemlju ne jede Ibrahim!

Sortiro je vrste sjemenskog krompira, probirao raz i senicu za sjetvu, razmisljao o vocu, citao knjge, zlazio na brda i brezuljke, gledao u nebesa, okle vjetar puse ili kisa nailazi,sta li?

Cudan neki covjek,  poceo govorkati narod.

Skrenuce od posla.

Ibro je sjedio sa domacinima satima, upijao iskustva, slusao price i tradiciju; pricao o travama i ljekovitom bilju, kozama i otkupu. Okle god Ibro ide nosi cuval trava; susio je trave, nesto uporedivo i ispitivo;  zapisivao i kazu sve negdje slao dalje.

Odredivao je gdje podici torove za ovce, koliko ih vremenski drzati, kad ih seliti na sledece mjesto itd. Ibro je bio precizan i tacan u sekundu. Pricali bi ljudi: Nema kod Ibrahima ovako i onako, pa kako ispadne. Obilazio je Ibrahim planine, probiro pasnjake za ljetnju ispasu, probo vodu, pripremo materijal i ljudstvo; zgrade na Ponikvama, Lebrsniku i Zelengori.

Nema parceta zemlje u Gatackoj vali, gdje Ibrova noga nije krocila. Bio je skroman covjek, cini se najvise zanesen svojim poslom.

Ibro more brez svega, govorili bi neki podsmjesljivo.

U stanu mu je bila stalaza, puna knjizurina, ko da je tek poso na fakultet. Vele citao je i austrijske knjige, najposlije.prevodio je tekstove o brani, o ustavama, o sistemu za navodnjavanje; o koristi i o steti. Bio je domacin u Zadruzi, nije dao da slamka ode na stranu. Ako je u polju, covjek ili masina ostavila malo sijana, trcao bi Ibro sa grabljama, da prigrabi i spasi. Pravio bi dugo u noc nakve nerazumljive planove, sabirao i oduzimao, pravio proracune,izvodio prihode i rashode i slagao sve jedno na drugo. Nije puno izlazio medu ostali svijet. Zato bi ljudi znali reci: Ibrahim samo zna kuca-poso, poso-kuca, ni kuceta, ni maceta, u cem ce mu zivot proci? Sta ce mu fakultet?

A carsija, ko i svaka carsija, voli svakog da uzima u usta.da ga prepira i opricava; da dodaje i oduzima; izmislja i preuvelicava; podize i spusta.

Napravio je Ibro selekciju i oformio osnovno stado, koje je brojalo oko dvije hiljde krava i junica;govece ”busa”, koje je jos Austrija ukrstanjem dobila je najbolje za ovu klimu, pasu i vodu; dobra je na mesu i mlijeku,slagao se i Ibro.

Stajao bi satima oko jedne krave, prelazio joj dlanom preko leda, kicme; kuckao joj u zglobove i rebra, zavirivao i zagledao u papke; zadizao joj glavu, otvarao usta zavirivao u svaki zub; gladio i studiro rogove, rep.

Ljudi se pomalo sasaptavali,neki bili i zluradi.

Ma sta bogati, onoliko zaviriva, njiri i duma?

Prijasnji agronom nije izlazio iz kancelarije!

Nije stio taj u balegu i ne valjade, a ovaj ne izlazi, nece ni ovaj valjati.

Slomice mu neko vrat ?

Ne zeni se jos ?

Nema se bogami, kad ni ozeniti !

Precnije mu je polje i brdo .

Takvi su ti najgori po se!

I sve tako. Ali ljudi nisu jos vidjeli takvo stado.Krave ko lade, ciste i uredene, sve iste visine i duzine ;zelene dlake, pravilnih i zdravih rogova.

Boze, prepricavali bi, ko da su sve ispod jednog kalupa izasle? Kako ovo?

 

 

Predhodna stranica                    Naredna stranica