Dzevad Drljevic 6
   

Dzevad Drljevic 6

Home
Dzevad Drljevic 7
Dzevad Drljevic 2
Dzevad Drljevic 3
Dzevad Drljevic 4
Dzevad Drljevic 5
Dzevad Drljevic 6
Dzevad Drljević 8
Dzevad Drljević 9
Dzevad Drljević 10
Zapisi iz ”Stojećeg”
Mita Ahmetov

 

 

                                                       GATACKI KRAJOLIK(6)

Pise: Dzevad Drljevic

O Metohiji,

o Metohijanima,

o Polju i Brdu

 

Kratko receno, ispod ceste je polje, iznad ceste pocinje Brdo. Jedna cesta vodi preko Nevesinja  do Mostara, druga cesta do Trebinja i Dubrovnika. Na Jovanovom brdu jedan krak odvaja do Cemerna, a iz Avtovca  drugi preko Krsca do Niksica. To su bile uske i lose ceste, ljeti pune prasine i rupa, u jesen pune lokava i blata, a u zimu zapadne snijeg i neznas gdje prestaje cesta, a gdje pocinje provalija. Neki vele, nije Bog mogao izabrati gore mjesto za zivot, dok drugi suprote, nema ljepseg mjesta. Ko nade bolje ode.
                        METOHIJA

Ko ne nade ili propane u svijetu vrati se i tu tuhinja, dok ne umre.

Od Metohije, na dva kraja, podjednako udaljeni smjesteni su Gracanica i Avtovac. Mjestane zovu Gracanarima i Avtovcanima. Rijeka Gracanica dijeli selo na dva sela Veliku Gracanicu i Malu Gracanicu. Rijeka Gracanica je mocna voda dijeli i dva Boga. Izmedu Gracanice i Metohije proteze

se strma i gola strana Zecice. Na vrh Zecica uzdize se davno zasadena borova suma, predio Borovina; pun zmijurina, zelembaca i gustera. Ovdje mores na svasta ovarisati.

U vrhu male Gracanice, na maloj zaravni, lezi kamena crkvica i neveliko groblje, ogradeno kamenim zidom. U sred Velike Gracanice, dzamija, u bijelo okrecena, s munarom; krov od crijepa na cetiri vode i harem sa nisanima, ograden zidom i gvozdenom ogradom; s cela gvozdena kapija sa dvoja krila.

Izmedu Brgata i Mucovica stijena je nekad davno voda probila  klisuru i napravila korito. Potok tece rijetko, kad je veliko nevrijeme; sakupi vode iz Dzaferovog dola i udari. Huku mu mores cuti unaprijed, valja drvlje i kamenje. Obicno iz noci udari i tek izjutra mores vidjeti, sta je potok Dronjo uradio. I cudit se cudu. Izmede Mucovica stijena i Gradine slican reljef i potok, samo sto taj potok pokupi vodu iz Marijinog dola i Ljeskovca i protece; tece cesce i vise je predvidljiv i skoro ukrocen. Covjek mu napravio i izlio betonsko korito, jer tece posred carsije i ugrozava je.

Jedan dio Brda je niciji, a jedan dio zadruzni, i cuva se i brani. Malo podalje odmaknuta, sva ta velika, krsevita i siromasna oblast  zove se jednim zajednickim imenom Povrs. Sela su nastajala uz vodu, uz parce obradive zemlje; i trajala su i napustala se, kako je zivot diktirao i vrijeme. Ljudi su se osipali i pomjerali milom ili silom, usljed ratova, gladi ili bolescina. Pomjerali su se ka mirnijem i lagodnijem zivotu.           

Kad je Bog rasporedivao kamen i bio se malo umorio, izrucio je ovdje kamen  i napravio tu zemlju Hercegovinu, gdje sve nazor nice i uspijeva i tece. I covjek se nekako tu uklapa. Na sve strane vidis gomile kamenja. Sve sto se podigne  srusi se i postane gomila vremenom. Na sve strane vidis, ima vise gomila nego kuca, ima vise grobova nego zivih ljudi. Kome ce kamen ostati?

Ovdje se rijec Brdo upotrebljava za cijeli predio, koji je neravan, obrastao oskudnom travom i rastinjem. Svaki do je slican drugom dolu; velika dubodolina obrasla brdskom travom, nema se zasta zubom zapeti. Okolo ravnine raste ljeskovina, sipur, glog, a ivice dola su gole kose ili stijene i litice,sve najahale jedna na drugu. Svaki do ima svoje ime i istoriju, tako mores cuti Krivodo, Ljeskovac, Drenov do, Obojac do, Dzaferov do, Marijin do,  Duboki do; mores nabrajati da lakse zaspes, pogotovo kad odes negdje dalje. Opet oni sto kude ovaj kraj govorili bi, ovaj kraj nije za covjeka. A oni sto suprote znali bi tako nafaliti i goli kamen i skrti predio, pa bi neko neutralan sa strane da to slusa, lahko zakljucio da oni pricaju i opisuju  dva udaljena i razlicita mjesata, jedno najgore i jedno najljepse. Neka sela su smjestena na nepristupacnim mjestima, gdje samo nogom mozes doci. Cini ti se u momentu, da je neko sve to pravio u velikoj presi, i kuce; i stale; i kolibe: i zidove; i podzide; i torove i ko da nije mislio ni planiro tu dugo ostati. Kuce su pokrivene plocom i novije crijepom, catrnja ispred kuce. Kolibe su pokrivene sindrom ili posivene slamom. I tu se dobar dio godine, dok ne zahladni, lozi vatra, kuha se i sjedi, razljeva mlijeko, kupi kajmak i sir. Stale su vece, valja zimi zatvarati hajvan, zidane su od kamena i pokrivene slamom ili pokovane limom od bacava. I ti krovovi dosta odudaraju od okoline. Sve ostalo kao da se stopilo i srodilo sa prirodom, pa ti se ponekad cini, da to ljudi nisu ni napravili, nego su to sve tu gotovo zatekli. Ljudi bi slazili pazarnim danom u Metohiju, da prodaju ili da kupuju; poveli bi i kljuse ili potjerali tovar drva na njemu. Pazarni dan je dugo bio subotom, pa su ga kasnije preturili u petak.Od  udaljenih sela bilo je dosta popoc do Metohije; narocito kad je kraci dan moralo se negdje i prenociti.To sve, dok nije bilo saobracaja. Put je, u stvari nema tu puta, moras sve skakati sa kamen na kamen, ali ljudi su se na to navikli. Mjestani su snazni i vrijedni, jer ih nevolja i nuzda na to nagoni i po cijeli bogovetni dan su na nogama.

Ovdje ti nema sjednice, od svanuca do mrkla mraka.

Niko ti ne more pomoci, cak ni dragi Bog, vec sam ti, sebi. Ako mores.

Mladi su bili nestrpljiviji i nezadovoljniji; samo da im se nekako kutarisati ovakvoga zivota. Otici ?

Gdje ?

Gdje bilo !

Na kraj svijeta?

I na kraj svijeta !

Stariji i mudriji su sutili i u sebi nesto duboko dumali. Samo bi nesto radili, samo da ne sjednu i pocnu misliti.Ako ovdje mislis, gotov si, to ce te istjerati iz pameti. Da ne bi sjedili besposleni, isli bi u sumu da nasijecu pritke ili da donesu suhih drva za potpale ili bi pred kucom pravili i siljili pridruge ili bi odmrsivali kanafu i zicu. Neki bi povazdan zidali i dozidivali, pregradivali, ogradivali. Neko bi uzeo jedan zid, pa bi ga gonio sve uz brdo, dok na brdo ne bi izaso. Neki bi britvom sarali stapove, dok bi drugi iznijeli vec napravljene  drzalice za halata i strugali sa komadom debelog stakla., da drzalica ljepse legne u ruke, da drvo nije grubo.

Ovdje vazda ima posla!  govorili bi sami sebi.

Ovdje se vazda ima nesto raditi.

Nema ovdje leznice.

Sam bi sebom pricao i razgovarao. I pravdao se sam sebi i zivot cinio snosljivijim i normalnijim. Evo, zapitao bi se. Sta bi ja u varosi ili na nekom drugom mjestu? Sta bi ja radio? Vrtio bi se u krug ko crvljiva ovca,  po citav dan ko i ovdje. Neko se lahko pokrene, nekog ne trebas goniti i moliti. Neko sam potrci, jedva doceka. Takav je po prirodi. Gdje ce mi biti bolje? Sta mi to more biti bolje?

Spavam li na suhu?

Spavam

Imam li da pojedem i da popijem?

Imam.

Jesam li gladan i zedan?

Nisam.

Jesam li go i bos?

Nisam.

Imam li kod koga otici?

Imam.

Ima li mi ko svrnuti i doci?

Ima.

Fali li mi sta u kuci?

Ne fali.

Gdje mi je onda bolje?

Nigdje

Onda sjedi, gdje si. Pokrij se po glavi i suti, kad ti je lijepo.

 

Predhodna stranica