Iz starih d(t)eftera
     
DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

 

            Iz starih d(t)eftera , serija je skeniranih i prigodnih tekstova, objavljenih u nekim davnim vremenima, koje imamo namjeru publikovatii. U ovoj se rubrici bavimo starim fotografijama,tekstovima, pjesmama iz Gacka, dakle onima koje nisu nastali u vremenu u kojem živimo, nego mnogo, mnogo ranije.Riječ je o fotografijama, tekstovima, pjesmama iz nekih davnih godina, u kojima onovremeni ljudi pišu svoja sjećanja.Biće to  ovoj generaciji Gačana nepoznati motivi.Ali istovremeno namjera nam je da sagledamo to vrijeme, taj jezik i život tadašnjeg čovjeka.

          Pozivamo vas da nam pošaljete stare tekstove, pjesme  i fotografije Gacka i ostalih gatačkih mjesta.Uz svaki  prilog objavićemo ime njenog autora ,ako vam je poznato,ime osobe koja je fotografije poslala, te tekst sa neophodnim objašnjenjima.

 
Home
Up
G Z M 1894
G Z M  1909
G Z M 1906
Nada
G Z M 1897
B. vila
Nastavni vjesnik
Hrvatsko kolo
G Z M  1896
G Z M 1899
G Z M 1919
G Z M  1903
Zbormik za narodni zivot i obicaje
Sloboda Mostar 1962
Gajret 1925
G Z M 1911

 

   

    

 

 

LUKA GRĐIĆ-BJELOKOSIĆ

Narodna gatanja

 

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA  1896

 

 

                       Mnogo i mnogo imade naš narod svojih narodnih umotvorina. One su vrlo različite, ali sve su važne za proučavanje naroda. Prvi je bio otac naše novije književnosti pokojni Vuk Stefanović-Karadžić, koji je svratio pažnju učenog svijeta na naše narodne umotvorine. Od onda se dosta toga skupilo, ali još i danas imade mnogo neskupljenog dragocjenog narodnog blaga. I danas živi onaj isti duh u narodu, koji je te narodne umotvorine stvarao; no u novije doba krenuli smo mi divovskijem korakom naprijed u prosvjeti, pa smo donekle potakli natrag stvaranje narodnih umotvorina. Kako sad na sve strane u našem narodu niču prosvjetni zavodi, te se može narod umno i o čem korisnijem zabaviti, to se je nadati, dok još jedan pas mine, da će stvaranje ovakovijeh narodnih umotvorina prestati, a staro se, ako ne ostane na artiji, zaboraviti. Sveštenici i narodni učitelji pozvani su na prvome mjestu, da narodne umotvorine bilježe i poznijemu naraštaju sačuvaju. — Ja od kako sam se počeo baviti pisanjem za javnost, počeo sam bilježiti i narodne umotvorine. Između raznih narodnih umotvorina, pribilježio sam i ovo nekoliko narodnih gatanja. Ova sam gatanja podijelio na dvanaest odjelaka, jer mi se je tako najzgodnije i najpreglednije učinilo. Sva ta gatanja pobilježio sam ponajviše u Gacku, ali ima ih te su i iz Mostara. Bilo bi dobro, kada bi se ostala gosp. skupljači narodnog blaga držali ovoga reda, a evo zašto. Preglednije bi bilo i za docnije skupljače i za naučne krugove te se nebi jedno mlivo po dva put u mlin gonilo, i time bi se uštedilo ovo malo skupoga vremena oko prepisivanja i štampanja. Kada bi se ko vremenom poduzeo, da ovu vrstu narodnih umotvorina kritički obradi, to mi se čini, da bi po ovijem grupama podijeljeno najlakše bilo. Ovo je moje skromno mnijenje, a ako ko zna zgodniji način, dobro bi bilo da ga istakne, pa da se jedan put dođe do jednakosti. Neću tvrditi, da i među ovijem gatkama nema koja već ranije štampana, ali zastupajući načelo g. Dr. Laze Tomanovića: „Bolje je i tri puta jednu narodnu umotvorinu štampati, no da umine i ostane ne štampana" predajem ih javnosti.

                           Živim u nadi, da će se pozvani oko skupljanja narodnih umotvorina u istaknutom upravo pravcu dalje pobrinuti; a ko živi u nadi, taj je blažen.*

--------------------------------------

* Tekst objavljen u ovom broju Zemaljskog glasnika sadrzi 12 poglavlja. S obzirom na cinjenicu da je sav sakupljeni materijal, sa danasnje tacke gledista praznovjerje, odlucili smo se objaviti samo dio 6. odjeljka. Mada ni on nije nesto interesantniji od ostalih odjeljaka.

   Onima koji u svrhu izucavanja kompletan tekst moze biti interesantan savjetujemo da loadiraju PDF fajl kompletnog rada.

 

 

 

 

 

                           VI. Gatanja pri liječenju pojedinih bolesti.

                                 Bradavice.

                                 1. Onaj koji ima bradavice, kad vidi dvoje gdje na jednom konju jašu, neka reče: „Jašu dvije zasobice, nose moje bradavice."

2. Kad je mlad mjesec, iziđi pred kuću, uzmi makaze i reci: „O mjeseče, tako ti tvoje mladine, evo ti moje male makazice, odsijeci mi bradavice."

3. Uzmi ljeskov štap, lijepo ga išaraj, za tim prebroj bradavice, pa onoliko zareži zarezotina, koliko je bradavica. Jednu bradavicu nareži, pa onom krvi namaži po štapu i baci na raskršće. Ko ovaj štap uzme, preći će na nj bradavice.

4. Kad putem nađeš obojak, uzmi ga pa potari s njime bradavice i ostavi na isto mjesto; samo prevrni dolje što je bilo gore.

5. Na neznanu grobu, kada se uhvati vode kišnice, ovom vodom operi bradavice, pa će spanuti.

6. Nareži bradavicu jednu ili više njih, pa uzmi šaku soli i onom solju namaži bradavice. So baci u tuđoj kući na vatru, da niko ne vidi, pa bježi da ne čuješ pucanj. Bijesan pas. 7. Kad pas pobjesni, pošto se ubije treba ga rasjeći na dvoje, one dvije polovine baciti oko puta, pa neka onuda svijet, koga je nagrizao ili pored koga je natrčao prđće. Jedni progone i hajvan. Vukojedina.

8. Vukojedinom zovu neke male ranice, koje u djece od rođenja do sedme godine po licu izađu. Vele da je mati dotičnog djeteta, kad je bila s njime trudna, jela mesa vukom naklane životinje. Za ovu bolest treba naći kost od bravčeta ili govečeta, što je vuk zaklao. Ovu kost treba spržiti, pa u prah stući i sa mladim maslom pomiješati, te rane namazati. Ako od ovoga ne prođe, onda se vadi gvozdeni oganj.

9. Gvozdeni oganj se vadi ovako : Metne se komad hladna gvožđa na nakovanj, pa se tuče dotlen, dok se ugrije da se more na njemu trud zapaliti. Pošto se trud pripali, naloži se tom vatrom vatra od lipova suha drveta. Ovaj se ugljen pokupi, pa se smiješa s mladim maslom i rane mažu. Glavobolja.

10. Od glavobolje vele dobro je ispeti se na strehu pa reći: „Ćuku glava boli a mene ne boli". Obri se na čisti, sredoposni i veliki petak, pa onda se nikad više u petak nebri. Grlobolja.

11. Kad koga grlo zaboli, kome se prvome potuži da ga grlo boli, neka mu rekne tri put: „G......u grlu". G r o z n i c a.

12. Preko onoga, koga je groznica uhvatnla, isturi pušku iznenada, nek se prepane. Goropaština (padavica).

13. Kad mrtvaca nanesu, treba ga prenijet preko onoga, koji ima goropaštinu. Najbolje je kad se desi, da on pane u goropaštinu, pa da se mrtvac prenese preko njega, dok se nije još osvijestio.

14. Ko nije prije nikoga gledao bolesna od goropaštine, kad vidi prvi put bolesnika, neka ga uzme na leđa, pa ga ponese. Koliko god puta pod njim kroči, ne će mu se za onoliko godina goropaština povratiti.

15. Čeljade, kad prvi put pane od goropaštine, što god zgrabi u desnu ruku, ono treba ostaviti, pa ga češće nad onijem nakaditi. Žućenica.

16. Sveži u večer kad hoćeš da legneš na ružu ili trn crvene svile, a na ruku žute. U večer kad legneš pomoli se Bogu, a tako isto u jutru. U jutru pošto se Bogu pomoliš, otiđi k onoj ruži ili trnu, pa s nje odveži crvenu svilu i priveži na ruku, a sa ruke odveži i priveži na ružu. Kad ovo činiš valja ti govoriti: „Daj mi, ružo, tvoje crvenilo, a evo ti moje žutilo." Ovako treba za tri noći uraditi.

17. Uhvati ribu živu, pa je metni u kakav ogolem sud u vodu i gledaj u nju dok crkne. Kad riba crkne, onda prospi i ribu i vodu na raskršće. Zubobolja.

18. Kada prvi put zub izvadiš, sprži ga, pa stuci i u prah učini ;onijem prahom maži ostale zube, pa te ne će boljeti. Zmijojedina.

19. Zmijojedina je isto što i vukojedina, te se na isti način i liječi. Samo se po sebi razumije, da se ovdje traži kost od zmijom naklana marvinčeta. (Vidi opis Vukojedine.) Zanoktice.

20. Ako si rad da nemaš zanoktica, nosi na ruci prsten od mjedi. Kostobolja ili poganica.

21. Kostobolju, ili kako naš prost narod zove „poganncu", liječe najviše bajanjem. Za bajanje imadu u narodu vješte žene, a more se i po gdjekoji čovjek naći. Bajalice obično baju nad travom ili bijelim lukom, koju travu ili luk privijaju na ono mjesto gdje boli. Pri bajanju govore bajalice ovu basnicu: Prokleta prokletnice, Nesretna nesretnice, Izlazi iz raba božijeg (sad dođe ime onog kom baje). Eto otud presvete matere Bogorodice, Na vranu konju, Na vlatnu sedlu. U rukam' nosi bojno koplje Gdje to stigne, da te žigne. Gdje počiviš da poginiš. Hajde nesretpa nesretnice — Nebom te i zemljom kumim — U morske širine, U visoke visine, U duboke dubine; Gdje pijevac ne pjeva, Gdje krava ne riče, Gdje ovca ne bleji, Gdje koza ne veči, Gdje pas ne laje, Gdje dijete ne plače, Gdje maša ne kuca, Gdje se gusle ne čuju. Hajde, u kami, u goru, u vodu, tu ti mjesta nije. Kad ovo govori, vuče niz bolesnika po golu tijelu iglom i kamičkom. Ovu iglu i sa onim kamičkom zakuca u zemlju, pa kamičkom poklopi. Ovako treba za tri utornika raditi, i to pošto dan nagne k večeru. Kašalj rikavac.

22. Kašalj rikavac zovu onaj, što no se mnogo kašlje, a ništa ne izbacuje. Od ovoga kašlja, vele, dobro je uhvatiti vode, što magare povraća kada se poji, pa piti. Gdje nema magareta, dobro je i kad konj povraća. Lišaj.

23. Lišajav kamen kad nađeš, da se je na njemu voda od kišnice ustavila, onom vodom operi ruke.

24. U mladi utorak uzmi iglu, pa je malo ugri na plamenu i s njome prevuci u nakrst preko lišaja, tako kako ćeš ga podijeliti na četiri jednake polovine. Prije nego ovo počneš raditi, iznađi ako si muško, četiri brata, a ako si žensko, četiri sestre. Onda preko svake četvrti od lišaja prevuci ploštimice iglom i puhni, i izgovori ime jednoga brata od ona četiri, na koje misliš dijelit. „Ovo Petru cu—u—, ovo Luki pu—u i t. d. Lišaj kada se dijeli na četiri brata ili četiri sestre, ona braća ili sestre ne smiju imati više braće ili sestara. Ljutina.

 25. Ljutina da te ne mori, omrsi se na Božić mašću od božićnjeg peciva. Mlijeko želi da pridođe.

26. Uhvati živu ribu, pa joj zamuzi u usta, te je opet pusti živu u vodu. Nesklad u kući.

27. Nakopaj korjena od trave „Odolina". Dobro ga isuši, pa satari u prah. Ovim prahom posiplji jelo i piće, što čeljad jedu i piju, pa će se sklad među čeljad povratiti. Prišt crni.

28. Leteće zrno iz puške dobro raspleskati, i na prišt priviti čim se pojavi. Strava. Ako se dijete, pa i veliko čeljade od čega prepane, treba mu što gledati od strave. Od strave se liječe najviše bajkama. Evo nekolike:

29. Čim se koje čeljade od čega prepane, treba jedna starija žena da ga prelije vodom ovako: Uspe u ruku vode, pa iz ruke zasrkne vodom dotično čeljade, a ostatak prebaci mu preko glave govoreći: „Bježi strava, ubola te krava", pa ga onda mokrom rukom umije po obrazu. Ovako čini tri puta. Ako se s tijem nije strava otjerala, te čeljade, koje se je prepalo, izgubi volju za jelo i počne poboljevati, tad mu treba osjeći „krajčicu".

30. Krajčica se osijeca ovako: Stara i za to vješta žena povali dotično čeljade na sred sobe na uznak, okrenuvši mu noge k vratima, a raširi mu ruke u znak krsta. Sad baba, koja osijeca krajčicu, sa još jednom ženom iz kuće, uzmu pređe obično od starih nita, pa mjere prepaloga, najprije sa palca desne noge na srednji prst lijeve ruke, pa onda obratno. Ako koji put bude konac kraći, onda vele: „Skratio je" (prepao se). Jedni opet mjere sa vrh glave do na vrh nožnih palaca, pa sa vrh jednog do na vrh drugoga srednjega prsta od ruke. Ova se prđća za tim iskida na komadiće i baci oko bolesnika unaksrt šapćući: „Bježi strava, ubola te krava." Sada se bolesnik digne pa bježi pred kuću, dok iziđe ispod srehe ne obzirući se. Baba, koja ga je mjerila, pokupi one konce, pa zavije u jednu krpicu sa nešto mekinja, česnom bijeloga luka i jednim srebrnim novcem. Ovo sve ona poslije baci na raskršće. Ovo treba tri puta činiti. Najbolje je, vele, u utorak pošto sunce nagne k večeru.

31. Osim osjecanja krajčice, liječe još stravu i salijevanjem olova. Olovo također salijeva vješta žena, ali prije svega treba osjeći krajčicu. Kad se osijeca krajčica, dok bolesnik još leži, donesu u kakvu čistu sudu bistre hladne vode, i metnu mu više glave. Sad ona žena, koja je osjecala krajčice, istopi leteći kuršum pa salije u onu hladnu vodu, govoreći ovu bajku: „O ti sveti Ilija gromovniče! Uzmi sobom brata Panteliju! I sestricu ognjenu Mariju. Gromom stravu pogodite i munjom je opržite. Sada po onome salitku u vodi pogađaju, od šta se je bonik prepao. Na što bude salitak nalik, od toga se je i bolesnik prepao. Ovaj salitak zaviju zajedno sa trzlinama od krajčice i bace na raskršće. Ko najprvi na ovo nagazi, na onoga će strava preći.

32. Strava se može još i zapretati. Odmah čim se ko prepane, prvu noć kad pođe spavati, uzme jedna žena iz kuće česno bijelog luka i zrno soli. Ovijem dotičnome čeljadetu načini najprije krst na čelu, za tim na bradi, pa na rukama za šakom, pa najposlije na ožličici. Dok maže pita je druga žena: „Šta to radiš?" „Pretam stravu, bježi strava, ubola te krava!" Ovo česno i ovo zrno soli zapređe se u upret, a bonik ide snavati. Strunja ili želudac. Ako koje čeljade zaboli ispod ožličice, vele: nije mu želudac na mjestu, strunio se je.

33. Za taj posao traže vještu ženu ili čovjeka, koji će vodu zavariti. Vodu zavaruju ovako: U malen čist lončić nastavi se vode da proključa. Zatim se donese oprana tepsija ili ogolem sahan, Sad onaj izruči vodu u tepsiju ili sahan, pa onim loncem poklopi što prije može. Sad se izmakne, pa nešto u sebi šapće. Pošto malo postoji, voda ode gore u lonac. Ako sva voda ode u lonac, onda je strunja namještena; a ako voda ostane, onda treba tražiti drugog lijeka. Trzavica ili djetinja.

34. Kad dijete dobije trzavicu ili kako se u narodu zove „djetinju", onda vele dobro je metnuti u kolijevku pored djeteta sablju krvopiju, biva onu, koja je ljudske glave odsijecala.

35. Dobro je također da čovjek, koji je ljude u boju ili inače gdje ubijao, zavrti svrdlom više djeteta. Dijete treba tako namjestiti, da mu ono, što svrdo iznosi pada na prsi. Ovaj svrdo ne valja ondalen vaditi, makar dijete i ozdravilo, bar dok dijete navrši četvrtu godinu.

36. Mrve, koje na sofri prvi dan Božića za ručkom ostanu, valja čuvati, pa dijete kada ga uhvati djetinja, sa njima nakaditi.

37. Najbolje je, vele, naći sirotu djevojku, pa joj platiti, da tri petka uzastopce preposti a da ništa ne okusi, od sunca do sunca. Urok.

38. Ureći se more najlakše malo dijete, s toga mu se ne valja čuditi, kad dobro napreduje. Dok je dijete maleno, ne valja ga mnogo ni milovati, jer se u milosti može najprije ureći-, s toga kada dijete omiluješ i pohvališ, da je dobro ili napredno, treba reći: „Mašala! ne ureklo se!" Da se dijete od uroka lakše čuva, nakite mu kanu raznim od srebra skovanim cinarama. Na primjer sabljica, puščica, topuz, napak, žabica, leptir okovan u srebro, vučiji zub, međeđu pandžu ili rog od jele; i t. d. Ovo se zbog toga čini, da ovi nakiti zanesu oči gledaocu, pa da ne može dijete ureći. Osim djeteta može se lako ureći malo ždrijebe. Ždrebetu vješaju na vrat zapis od uroka, a uza nj lijepo izrađenu drvenu kašivu. Još se ureći može: Konj, vo, krava, tele, ovca, jagnje, momak, djevojka, mladoženja, nevjesta, kuća, voćka, i u opće sve stvari. Da se kuća ne ureče, muhamedanci uziđuju s pročelja kuće po jednu ploču, na kojoj su ispisani neki zapisi. Pravoslavni dovode sveštenika da im osveti temelj; a i jedni i drugi kada dozidaju kuću, iznesu na vrh zida ovna, te zakolju na desnom ćošku sa pročelja. Krv što poteče niza zid ne smije se prati, dok je kiša sama ne opere. Kada se dijete ili što od hajvana razboli, te se misli da je od uroka, onda mu ovako zagasuju ugljenje: Vješta za to žena uzme u čist sud nenačete vode, pa uzimlje mašicama po jedan živ ugljen vatre i baca u vodu, namjenjući na jedno čeljade iz mahale, iz kuće i uopće ko je tih dana dotično čeljade ili hajvanče vidio...

 

Objavljeno maja , 2010

 

* Objavljujuci ove, davne, zapise iz Gacka i njegove prošlosti zapitah se, ne jednom, ko su pisci ovih tekstova? Ko su ljudi , što tih davnih godina , na kraju devetnaestog i pocetku devetnaestog početku vijeka, dakle, najmanje,104 godine unazad ,katkad i više,, pisahu ove zabilješke?

Proteče cijeli jedan vijek.Iz gatačke vale put svijeta podje nepregledna rijeka školovanih ljudi, nebrojeni magistri , doktori, nauka, profesori univerziteta....  No ne osta mnogo zapisa o Gacku iz vremena , iza ovih. Kao da se stidjesmo vremena u kojima živjesmo, i kraja iz kojeg potekosmo. Sa zaljenjem moram konstatovati da znam samo za nekoliko, napisanih,  porodicnih genealogija, gatackih.

Ako o svojoj familiji ne pisasmo, malo je vjerovatno da o cemu drugome, jesmo. U cestim kontaktima sa poznanicima I Gacanima, uopste, ne propustam priliku da kazem: Pisite svoja sjecanja, zabiljezite rijeci svojih predaka. O kvaliteti zapisa ne brinite. Neko ce nekada taj zapis uciniti pismenijim, ali vrijeme koje propustamo, niko I nikada nadoknaditi nece.

Udubite se u ove, objavljene, tekstove.Oni samo opisuju Gacko iz nekog vremena. Nama neznanog.Kao sto ce neke nove generacije sa zadovoljstvvom citati vasa sjecanja. Iz vremena vama znanog.

 

DELIC Stevan R.  bi učitelj. Ne znam od kuda dodje u Gacko, ali Delića bi i osta u Bileći ili njenoj okolini. U Gacku, tek jedna porodica. Nisam siguran da li je Stevan Bilećanin, ali znam da je bio učitelj i kasnije Upravnik škole u Gacku. I znam da je bio veoma plodan sakupljač umotvorina i tradicije kraja gatačkog. Uz njegovo, pominjaće se i druga imena, ali najčesće ime prote Toma Bratića i Luke Grdjića-Bjelokosića. O njima, nekom drugom prilikom.

Potrudih se i nadjoh , o jednoj od enciklopedija, za Toma Bratica, sljedece informacije:

BRATIC, Tomo, etnograf (Fojnica kod Gacka, 6.10.1971 - Mostar, 11.11.1929). Svestenik, bogosloviju zavrsio u Reljevu, sluzbovao u Blagaju i Mostaru. Bavio se knjizevnim, publicistickim i etnografskim radom . Sakupio i u Glasniku Zemaljskog muzeja objavio obimnu i znacajnu etnografsku gradju iz Hercegovine.Njegovi pokusaji tumacenja narodnih tradicija dijelom su problematicni.

BIBL.: Zivot i djelo Bogdana Zimonjica, vojvode hercegovackog, Pancevo 1895; Svadbeni i pogrebni obicaji na selu u Gornjoj Hercegovini, GZM, 1903;Pabirci iz narodne medicine u Hercegovini, ibid.;Narodne igre sa sijela i zbora u Gornjoj Hercegovini (sa S. Delicem), ibid., 1905; Narodne nosnje u Hercegovini, ibid., 1906.

                                                                                                                                                                                                                                       R. Kaj.

Sahranjen je u groblju kod pravoslavne crkve u Mostaru:

       Protojerej TOMO A. BRATIĆ / rođen u Fojnici 6. X 1871 / † u Mostaru 11. XI 1929. / cijeli svoj život posvetio je crkvi / narodu i porodici koje je volio / s ljubavlju svoje velike duše / Radio je i borio se za pravdu / i istinu i umro je vjerujući u njihovu pobjedu / i vječnost / Neka mu bude laka zemlja / i vječni pokoj / Grobnicu podižu zahvalni / supruga i djeca; Vertikalna ploča je pravljena od crvenkastog rizla a tekst je uklesan na bijelu mramornu ploču koja je zavrtnjima pričvršćena za osnovu; nakon ove grobnice slijedi uska površina sa pločom na kojoj nema teksta.

GRDJIC Luka Bjelokosic Mostar,1857- Mostar, 1919, etnograf, publicista.

 

              

Predhodna stranica                                                                                       Naredna stranica 

 

 Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

 Fair Use Notice: This web site may contain copyrighted material the use of which has not always been specifically authorized by the copyright owner. We are making such material available in our efforts to advance the understanding of humanityąs problems and hopefully to help find solutions for those problems. We believe this constitutes a Śfair use of any such copyrighted material as provided for in section 107 of the US Copyright Law. In accordance with Title 17 U.S.C. Section 107, the material in this web site is distributed without profit to those who have expressed a prior interest in receiving the included information for research and educational purposes. Consistent with this notice you are welcome to make Śfair use of anything you find in this web site. However, if you wish to use copyrighted material from this publication (web site) for purposes of your own that go beyond Śfair use, you must obtain permission from the copyright owner.