Izet Skobalj

   
I bi teferič u Kuli...
 
   

 

 

 

Nije na Aliđun, nije ni avgusta 28, teferič bi zadnje subote jula, ove godine u Kuli.

Za one što ne pamte, ne žele da se sjećaju ili jednostavno ih nikada nije interesovalo, da im malo približimo adete naših starih.

Već stotinama godina zna se za tradiciju, da se na Alidjun održava ovaj teferič.

Lokacija teferiča se ponekad mijenjala, no tradicija njegovog održavanja uvijek je vezana za Kulu Fahlagića.

Mijenjano je i vrijeme održavanja jer je 1919. godine uveden gregorijanski umjesto  julijanskog kalendara, pa se tradicija od tada stabilizova na  drugom avgustu (a bila je ranije 20 jula).

Vašar ko i svaki drugi, prilika da se ljudi sretnu, vide , popričaju izigraju... Igralo se , pjevalo, skakalo u dalj i ko zna šta još ne... Tekli su potoci pića... Pivo u novije vrijeme zamijeni Redžovu sabesu i koktu. Novo vrijeme donese novine... no adet ostade isti.

Poslije II Svjetskog rata, samo jedne godine, dernek se oržavao pod Jasikama kod Bašića, prema zamisli mudroslova, na zajedničkoj lokaciji. Te godine ne bi slavlja ni u Nadanićima ni Kuli.

Radi razumjevanja treba napomenuti da isti dan , praktično isti povod, slave i pravoslavci (Ilijin dan) i katolici (Jurjevo). Paralelna proslava u Gacku je svakog 2. avgusta u Nadanićima, gdje se tradicionalno okupljaju lokalni Srbi.

Nakon rata tradicija je nastavljena, ali je datum iz više razloga pomjeren na nad povratka u Kulu - 28. jula. Trajalo je tako do ove godine, kada je zbog zahtjeva naših ljudi iz dijaspore promijenjeno - Teferič će se do daljeg odžavati svake zadnje subote u mjesecu julu.

Ove godine  na teferiču bi nekoliko stotina posjetilaca. Program je standardan, mevlud, sportske aktivnosti uz hladno pive bez koga, čini mi se ni derneka nebi bilo.

Ove godine je završeno uredjenje ograde oko harema u Kuli, a privedeni su i kraju radovi na obnovi kuljske džamije.

Bi svijeta odvuda. Najviše naših iz Sarajeva i Mostara, ali i značajan broj nasih "stranaca".

Pio se Sopot, mirisala lipa, evocirale uspomene ...

Dernek bi i prodje.

 

.

Fotografije u ovoj fotogaleriji rad su Ejuba Krvavca

 

 

Za bolje razumjevanje Alidjuna evo nekoliko izvoda sa Interneta:

 

Gerz Eljaz - Đerzelija, rodom iz Janje kod Bijeljine, je bošnjački narodni heroj, koji je poginuo u ofanzivi koju je veliki bošnjački vojskovođa Hadum Jakub-paša poduzeo protiv Hrvata 1491. godine. U zasjedi gine Gerz Eljaz Đerzelija koji je proslavljen u narodnoj pjesmi. Čuveni bošnjački historičar, Ibrahim Alajbegović-Pečevija (1570.-1650.), piše u svojoj hronici Tarih-i Pečevi, da je ban Derenčin odsječenu Đerzelezovu glavu poklonio mađarskom kralju, a ovaj je ukopao na Budimskom Brdu (od tada prozvanom Gerzelez Brdo). Đerzelez je igrao važnu ulogu u odbrani Sarajeva 1480. godine u vrijeme opsade Vuka Jajčanina (Grgurovića). Prije Krbavske bitke 1495, u kojoj su Bošnjaci totalno potukli čitavu hrvatsku vojsku, Đerzelez je bio Jajački ban. Neki izvori smatraju da je Đerzelez preživio Krbavsku bitku i poginuo u blizini Sokol-grada (kod Varcar-Vakufa) u novom sukobu sa banom Derenčinom, koji je povremeno uznemiravao Osmanski teritorij. I sam sultan se divio Đerzelezu. U jednoj verziji pjesme, vezir Ćuprilić je predstavlio Đerzeleza pjesničkim riječima, od kojih su sultanu od radosti suze na oči izbile, pa je uzviknuo: "Šućur Bogu i današnjem danu, kad ja imam ovakvih junaka!" U Gerzovu kod Sokola (Varcar-Vakufa) nalazi se Turbe Đerzelez Alije, kod kojeg se svakog 2. avgusta na Aliđun (Alijin dan) održava narodno veselje. Ispod Hadži-Sinanove Tekije nalazi se velika čardaklija koju narod zove Đerzelezova Kula. Na Debelom Brdu u predjelu Soukbunara ispod Trebevića nalaze se otisci kopita Đerzelezovog dorata. Na lokalitetu Velika Drveta na Alipašinom mostu, na jednom od najstarijih bošnjačkih mezarja u Bosni, ukopana je Đerzelova sestra Ajka.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Gerz_Eljaz_-_%C4%90erzelija

  

Malcom, Noel. Bosnia: A Short History. Washington Square, NY: New York University Press (1994); pg. 58.

"Some of the folk-religion practices mentioned in early sources have had a long history in both the Christian and Islamic traditions... One traveller in 1904 was struck by the fact that Muslims and Christians shared 'the same superstitious belief in the power of amulets, which the Muslims often have blessed by the Franciscans, and which are worn by children around the neck, on their clothes or on their fez: snakes, fishes, eagle's claws, stag's antlers, and so on'. Many of the same festivals and holy days were celebrated by both religions: these included Jurjevo (St George's Day), and Ilinden (St Elias's day), which was known to the Muslims as Alidjun. "

http://www.adherents.com/Na/Na_534.html

 
Svake jeseni Gračanica i Gračanlije, kao i brojni trgovci i gosti iz cijele Bosne i Hercegovine nekoliko dana žive u znaku tradicionalnog vašera. Ovaj iznimno značajan stari narodni skup daje krupno obilježje ukupnom životu stanovništva, ne samo grada, već i šire regije, a naročito u privredno-trgovačkom smislu. To je, može se reći, i veliki tradicionalni kulturni događaj ovog dijela Bosne. Zato vašar u Gračanici zaslužuje mnogo više poznavanja u javnosti i u literaturi, nego što je to bilo do sada.
O vašarima (opći osvrt)
Jedan od najvažnijih događaja u tradicionalnom narodnom životu stanovništva Bosne i Hercegovine su vašari. U historiji društvenog života svih naroda, od najstarijih vremena su prisutni razni i brojni godišnji narodni skupovi. Mogu biti: sajmovi, panađuri, derneci, pazari, proslave, koride, konjske trke, razni vjerski skupovi, ali najpoznatiji su oni koje narod starinom naziva vašar, odnosno vašar. Bosanski vašari su oduvijek bili vezani za stare gradove kao tradicionalna središta trgovine, zanatstva i bogatih poljoprivrednih krajeva.
Od sjevernih, pa preko centralnih do južnih krajeva Bosne i Hercegovine održavaju se brojni gradski vašari i svi su sa dugom tradicijom. Poznati su npr. Vašari u Derventi, Tesliću, Tešnju, Travniku, Jajcu, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Ljubuškom, Visokom, Maglaju, Gračanici, Puračiću, Brčkom, Gradačcu, Bijeljini, Vlasenici, Srebrenici... Svakako, među najveće i najmasovnijne spadaju oni u Posavini i dolini rijeke Spreče, tj. u gusto naseljenim i poljoprivredno najbogatijim područjima Bosne. Radi se o čuvenim vašarima u Derventi, Brčkom, Bjeljini, Gračanici i Puračiću.
Starinom se svi vašari održavaju u ljetnoj (toplijoj) polovini godine, što je i razumljivo, jer se “dešavaju” isključivo na otvorenim prostorima. Vrijeme održavanja navedenih vašara narod smješta prema tradicionalnom narodnom kalendaru, između Jurjeva (Đurđevdana) i Kasuma (Mitrovdana). Naime, prema tradicionalnom narodnom kalendaru, koji je vezan za najvažnije datume u životu običnih ljudi, naročito u tradicionalnoj narodnoj privredi, Jurjev, odnosno Đurđevdan (23. aprila) je vrijeme kada “gora”, što je stari narodni naziv za šumu, “ozeleni”, a Kasum, odnosno Mitrovdan (26. oktobra) je, prema arapskoj riječi “qasim”, onaj dan, koji dijeli ljeto i zimu.
Poznato je da su prvi vašari, u toku godine, oni u Travniku i Buturović Polju, kod Konjica za Jurjev, predzadnji u Tešnju, a zadnji u Gračanici, za Kasum. Ostali vašari održavali su se između ta dva i za različite datume. U sredini ljeta, za Aliđun, odnosno Ilindan (20. julo (po starom, a 2. avgust po novom kalendaru) održavao se poznati vašar u Visokom, koji vremenski ima ponajbolji termin jer je u najtoplijem dijelu godine. Prelazak sa starog (julijanskog) računanja vremena, (koji se za vrijeme austrougarske uprave još puno koristio) na novi (gregorijanski) način računanja vremena, 1919. godine, odgodio je vrijeme održavanja svih vašara, praktično za dvije sedmice (13 dana).
Značaj i historijat vašara u Gračanici

http://glasnik.gracanica.net/arhiva/18/index.php?id=99

 

...I u muslimanskom svetkovanju Aliđuna - Ilindana - došle su do izražaja staroslovenske paganske tradicije povezane s kultom sunca, gromova i kiše. Narodni teferiči i dove održavani su na Aliđun često "na kakvim visovima". "Turci u Bosni" - pise 1872. godine G. Vuković - "na dan našeg Svetog Ilije imaju neku slavu, neko veselje. Oni izlaze na najviša i najveća brda i tamo noće, lože vatre, piju, puškaraju, Bogu se mole".79

Dok su se na Ilindanskom derneku kod turbeta Đerzelez Alije u Gerzovu (Mrkonjić-Grad) zabavljali odvojeno Srbi od muslimana,80 u Većicima (Mrkonjić-Grad) sve tri vere su ga zajedno proslavljale, opet kraj turbeta i u hladu ogromne lipe.81

I na Pešteri i Bihoru, za razliku od nekih drugih praznika, Aliđun se, na određenim mestima, proslavljao pesmom i svirkom, a najatraktivnije bile su konjske trke - košija.82

Na Ilindan bude kod Fazlagića kule u Gacku veliki muslimanski zbor s konjskom trkom i borbom volova.
83...

http://www.sanoptikum.org.yu/drustvo/o_nama/o_zirojevic_alahovi_hriscani.htm

 
Home
Up
Galerija2
Ljepotica Zelengora
Gatacki sobeti
Ključka "starica"
Bajram 2005
Voda sa bezbroj imena
Gdje pogled do Maglica puca...
100 godina bosnjaka
I bi teferic u Kuli...
Naselje "Vrta"
Jesen u Gacku
Borac u srcu
Zimska idila
Naselje Semetovac
Gatacko sijelo 2007
U posjeti zavicaju
 
 

Home Galerija2 Ljepotica Zelengora Gatacki sobeti Ključka "starica" Bajram 2005 Voda sa bezbroj imena Gdje pogled do Maglica puca... 100 godina bosnjaka I bi teferic u Kuli... Naselje "Vrta" Jesen u Gacku Borac u srcu Zimska idila Naselje Semetovac Gatacko sijelo 2007 U posjeti zavicaju

This site was last updated 08/04/06