Ago Saric
   
Petar Pješčić
   
   

 

RANI POETSKI RADOVI

 

 

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

 

  

Petra Pješčića, učenika gatačke Gimnazije pamte generacije što u tu školu idoše kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina, minulog vijeka. Kao tiha i povučena mladića, dobrog učenika i nadasve uspjelog mladog literatu.

          I danas se sjecam one oglasne table na kojoj je znalo osvanuti i lijepih , ali i ružnih vijesti za nas učenike. No ponekad, ne tako često, uspjelih učeničkih literarnih radova. Koje je prekucavao i postavljao agilni Mirko Vuković, tadašnji sekretar Škole, a nakon onog rata veoma aktivnii amater u KUD "Zelengora".

          Pamtim da su radovi Petra Pješčića bili zapaženi i od nas učenika i profesora. Ističem u tome važnu ulogu naše razrednice Radmile Zelenović, koja je o pjesmama Pješčićevim imala naglašeno kvalitetan sud i poticala ga na više i bolje.

          Vrijeme i život su razdvojili naše puteve, Petar je nakon završetka studija, do odlaska u vojsku radio kao nastavnik jezika u područnoj školi u Borču.Taj dio života, školovanja i rada u Gacku, ostavio je kod Pješčića odveć vidnog traga.

          Danas, kad živi i radi u Baru u Crnoj Gori, sentimetalno je vezan za Gacko, rado mu se vraća i posjećuje ga. Živi , kaže , za dan kad će se generacije gimnazijalaca rodjenih 1950 i 1951. godine okupiti na proslavi 40 godišnjice mature, u  Gacku. Posebno, reče, što se nisu okupili ni na njegu dvadesetogodišnjicu.

                                                                                                    Homogeceka

     

          

Suze na ognjištu

 

Stigoh, evo kući staroj,
nakon zime i smetova
ne čeka me odžak vrući,
lavež pasa, poj pjetlova.

Zatvorena stara struga,
tišina je, svuda muk,
nit’ se vrabac čuje s luga,
niti cvrčak, niti ćuk.

Srce ledno, snage nemam,
da napravim korak, dva,
i lučeva dirnem vrata
kuće gdje sam rodjen ja.

Škripnu kapak na prozoru
lijepoga doma moga
na momenat zanijemih
od leptira usnuloga.

Stojim nasred hladne sobe,
obuze me zebnja jaka,
jedino se iz ramova
osmjehuje djed i baka.

Mjesto čvrstog zagrljaja
samo da me želja mine,
obris’o sam nježno rukom
prašinu sa slike njine.

Pa zbog svega što je bilo
i što sada više nije,
na ognjište moje milo
kanule su suze dvije.

 

  

Iz  srednjoškolske zbirke,  koja se zvala "Bosonogo djetinjstvo"

 

 


 
 

 

Uspomena na oca

                                                                     

 

                                                                           -Djeco moja, govoraše,
                                                                            vaš je svijet cio,
                                                                            bilo je i mnogo čuda
                                                                            kad sam mlađan bio.


Sa najvišeg ovog visa
širila se krila
prelijepa čobanica
nagorkinja vila.

                                                                       Letjela je plavim nebom
                                                                       na ta krila laka,
                                                                       i čuvala selo naše
                                                                       od zlog čarobnjaka.
 

Javila su planinama
bijela stada,
Eh - ko dobro čini,
DOBRU NEK SE NADA.

 

                                      

p

Pijanci

Bespomoćno gledam, kafanu punu dima
za stolom sjede dva čovjeka
vesela je mladost njina
piju danas, sjutra, dovijeka...

Pijani su, ali meni dragi,
tu noći provode svoje,
još su uvijek tako mladi,
prilazim- ne znaju ko je.

Pjesma se čuje i trese se sto,
ne misle smetaju li kome,
a mene strašno nervira TO
i stalno mislim o ispadu tome.

Zašto mi radiš to Rođeni
da se JA stidim TEBE
kojim motivom ste vođeni
da uništavaš i mene i sebe.

I tako oni pijani zabavljaju sve
dok krčmar ne pođe na svoj put,
pijani gosti dižu se polako
svaki je strašno na krčmara ljut.


 

 

Na koji štos

Mislim tako,mislim nešto
kako ljudi postaju slavni,
ja bih htio ovako mali
u mojem okruženju da sam glavni.

Treba li zato hrabrost muška,
djedova sablja,tatina puška,
ili tu pali nekakav štos
brkovi crni, ili dugi nos.

Treba li imati snagu i moć,
ili možda neko silno znanje,
da li je bolje grubost i sila
ili LIJEPO PONAŠANJE.

 

 

N  A  D  I

 

 

Ništa ne vidim drugo

Ali mi ništa i ne smeta
Dok maštam dugo,dugo
Oh, što ti je ljubav kleta

Vidjeh je i rekoh "To je prava"
Oči mi ispuni neka radost
Lijepo joj lice, kosa plava
Ispuni srećom moju mladost
Meni je ona sve,baš sve
 

Treperi mi i srce i duša
Eno gleda me , srce me ne sluša.

 

 

 

Slovo o autoru

 

        

 

Rođen je 22.10.1949. godine na Ravnom, opština Plužine gdje je završio osnovnu školu. Iz tog prioda u nikšićkom listu “Poznanstvo” ostala je zabilježena storija o najboljem đaku-pješaku.

Gimnaziju završava u Gacku školske 1969/70. godine. Kasnije završava Pedagošku akademiju u Nikšiću, na grupi Srpskohrvatski jezik sa jugoslovenskom književnošću. Poslije završenih studija, 1974.godine, počinje da radi u Borču u osnovnoj školi "Bistrica", gdje ostaje godinu dana.

Kako i sam zna reći, te, najljepše godine svoje mladosti provodi u Gacku i kasnije u Borču, vaspitavajući mlade generacije.

Po završetku armije odlazi u Prnjavor, grad kod Banja Luke u kome su živjele 24 nacionalnosti i koga su zvali  EVROPA U MALOM. Tamo je radio 15 godina kao profesor srpskohrvatskog jezika.

Pred sami rat odlazi, 1990., u Bar  na mjesto direktora osnovne škole "Jugoslavija". Srećom i igrom sudbine ,na taj način  izbjegao je strahote rata i sačuvao sebe i svoju porodicu (suprugu i dvoje djece) svega ružnog sto donosi svaki rat.

Čim se ukazalo mjesto u učionici prelazi da radi kao profesor maternjeg jezika u pomenutoj školi, gdje je i sada.

Odavno ne piše pjesme, ali radi kao lektor i saradnik na nekim projektima vezanim za lakše učenje u školi "Kako  naučiti lako", te na knjigama:  "Čudesna moć žene" 1. i 2. dio, "Ko je ko u Crnoj Gori" itd.

Živi i radi u Baru.

 

 IME

 


Na pijesku pisah ime tvoje
ali ga je talas izbrisao,
na drvetu rezah ime tvoje
ali ga je neki čovjek posjekao.

Na staklu pisah ime tvoje
ali staklo ode u komade,
na papiru pisah ime tvoje
ali se izbrisaše sve moje nade.

Zato cu ga urezati u srce i dušu
nek tu vječito stoji,
niko mu ništa nece moći
i nek srećne dane broji.
 

 

Objavljeno u časopisu "Start", ranih sedamdesetih.

 

Autor zadržava sva prava!*

 

 
 
Home
Up
Biljeg vremena
Dzevad Drljevic 1
Camil Sijaric
Refik Dzubur
Branko Gojkovic
Fuad Kovac
Recenzije knjiga o Gacku
Husnija Grebovic
Veljko Mucibabic
Darko Mandic
Dzevad Drljevic-2
Darko Mandic-2
Izet Skobalj
Spiro Zivkovic
Ivo Andric
Danilo Maric
Slobodan Mandic
Asim Peco
Petar Pjescic
Slobodan Bjelogrlic
Asim Bajramovic
 

Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

 

   Predhodna stranica

 

Home Biljeg vremena Dzevad Drljevic 1 Camil Sijaric Refik Dzubur Branko Gojkovic Fuad Kovac Recenzije knjiga o Gacku Husnija Grebovic Veljko Mucibabic Darko Mandic Dzevad Drljevic-2 Darko Mandic-2 Izet Skobalj Spiro Zivkovic Ivo Andric Danilo Maric Slobodan Mandic Asim Peco Petar Pjescic Slobodan Bjelogrlic Asim Bajramovic

This site was last updated 09/11/10