Safet Hasanbegovic
   
Safet Hasanbegović
 
   

 

STABLA ŠTO NEBO LJUBE

380 GODINA GENEALOGIJE  RASTA I STRADANJA PORODICA PAŠIČ I HASANBEGOVIĆ

 

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.
 

 

U Sarajevu je 2000. godine, objavljeno drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje  knjige, Safeta O. Hasanbegovića,"Stabla što nebo ljube".

Knjiga je na određen način prvijenac, prva knjiga u nizu onih što su ih Gačani u vremenu , koga je obilježio minuli rat, objavili. Njeno prvo iz danje  datira u 1994. godinu i prvi je pokušaj da se nekoj od, imanentno istorijskih gatačkih, tema da pisana forma. Praktično od rijetkih priloga i izdanja početkom XX vijeka , pa do ove knjige i nema pisanih , autorskih, tragova istorije Gacka

Mada je tema knjige, kako navedosmo razvoj porodica Hasanbegović i Pašić, mi smo se opredijelili za objavljivanje dijelova , koje sa osnovnim zadatkom i nemaju puno doticaja. Istorija pomenutih porodica obradjena je veoma detaljno, posebno onaj dio koji zovemo genealogijom. Čini nam se da je urednički odabir tema za ovaj sajt nešto što će Gačane više interesovati. Pored toga te teme su zaista istinski prilozi istoriji kraja. Neka ostane zapisana i volja autora, da izbor tema za postiranje iz knjige, bude izbor urednika ove strane.

Zahvaljujemo se autoru na ustupljenim pravima na objavljivanje, na ovom sajtu.

Autor zadržava sva prava!*

 


 

 
  

    

 
Home
Up
Lutvo Dzubur
Risto Grdjic
Pisma gatacka
dr.Aleksandar Ratkovic
Nasuf Fazlagic
Novak Mandic
Hivzija Hasandedic
Berislav Sekelj
"Nacionalni" spomenici
Safet Hasanbegovic
Bozidar Tadic
Osman Saric
Mehmed Basic
Salko Campara
Dr.Aida Vidan
Cedo Bacovic
Zaim Cimic
Mr Adnan Velagic
"Gatacke novine"
Jasmina Demirovic
Dr.Radule Popovic
Zaboravljeno Gacko
Iz starih d(t)eftera
Vjekoslav Vrančić
Danilo Komnenovic, Muharem Kreso
Hamdija Kapidzic
Martin Gjurgjevic

BILJEŠKE O AUTORU

 

 

            Safet (Omera) Hasanbegović, rođen je 1926. godine. Osnovnu i građansku školu  pohađao je u Avtovcu i Gacku. Srednju tehničku školu – elektrosmjer, završio je u Zagrebu, a Ekonomski fakultet u Sarajevu.Od 1949. do 1952. godine radio je u “Generalnoj direkciji za naftu Hrvatske” u Zagrebu. Od 1952. do 1989. godine (do dolaska u mirovinu) radio je u “Enegroinvestu”  Sarajevo, gdje je prošao put od projektanta, preko šefa odjeljenja, direktora domaće prodaje i nabavke, direktora izvoza, pomoćnika glavnog direktora, do šefa predstavništva “Energoinvesta” u Iranu, zamjenika Predsjednika “Enegro-komerca” i predsjednika “Energopetrola”. Bio je đak i vrlo bliski suradnik inž. Emerika Bluma, koji ga je angažirao na komercijalnim poslovima i probijanju na inostrana i domaća tržišta. Pored priznanja i odlikovanja, dobitnik je Šesto-aprilske nagrade grada Sarajeva.      

  Safet je proveo djetinstvo u Avtovcu i ostao vjerni zaljubljenik u njegovu i svoju prošlost, prihvativši se i pisanja ove knjige – dokumenta o Avtovcu i Muljima, kao i porodičnog stabla Pašića i Hasanbegovića. Jedan je od osnivača “Zavičajnog kluba Gačana” u Sarajevu. Učestvuje u svim akcijama za pomoć Gacku. Zasad je prvi probio led o Avtovcu, Muljima i gatačkom kraju, pišući i sakupljajući uporno o svemu što se moglo sakupiti. Nastojao je da na objektivan način piše o svom kraju, ne namećući ni hvalu ni pokudu, svom kraju.

Przentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava yatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

          *Svi tekstovi su izravno preneseni iz knjige "Stabla što nebo ljube"

 

 

XI AVTOVAC – TRGOVINA  I VLAST OD 1900. DO 1941.

 

Avtovac je dočekao Prvi svjetski rat u punom privrednom razvoju.Tada je već imao: džamiju i mekteb,pravoslavnu crkvu, osnovnu školu, mjesnu i vojnu komandu, vojnu bolnicu, vojno znanstveno društvo, vojnu kasinu i oficirski dom, čitaonicu i tamburaški orkestar te , kako već rekosmo, niz trgovačkih i zanatskih radnji, kafana i gostionicu. Od trgovina što su već od prije tu registrirane, spominjemo onu Stjepana Vujića (1890), Mitra Govedarice (1899), Luke Čukovića (1907), Panta Rudovića (1913), Alekse Đurića (1913) koji se pokazao i jednim od najuspješnijih trgovaca koji su ovamo došli sa strane.

Manje radnje, kafane i zanatlije navest ćemo kasnije. Jedna od takvih kafana je i Omera Hasanbegovića, koji je sa svega 25 godina u prvom svjetskom ratu uspješno služio kafu, čaj te mliječne proizvode (kajmak, sir), što je vojska svakodnevno tražila. On bi sa svojim rođacima obilazio i vojne punktove ( na Jovanovom brdu, Čemernu, Gatu) nudeći svoje usluge i na taj način uvećao svoj imetak.Omer je sarađivao sa jednim češkim oficirom, sa službom u Avtovcu, kao vojnim fotografom (možda onim koji je vjerovatno prvi fotografirao jezero Klinje sa branom). Omer s njim napravi ugovor da mu ovaj iz Praga donese 2000 komada razglednica Klinja u boji. Te je “farbane” fotografije Omer potom prodavao vojsci. Na jednoj od kopija ove razglednice (na poleđini) stoji da je izdavač Omer Hasanbegović.

 I danas je rijetkost, jer je razglednica stara preko 90 godina, sa još jasnim pečatom vojne pošte u Avtovcu i k.u.k. cenzurom. U tom svom nevelikom objektu Omer je nabavio i šolje za čaj izredjene od prvoklasnog češkog porcelana. i utisnutim njegovim imenom i prezimenom.

Od tih 100 šolja danas je “u životu” svega tri komada,. A vlasništvo je trojice Omerovih sinova. Ti su primjerci takođe stari preko 80 godina. Dugo poslije Prvog svjetskog rata moglo se u avtovačkim gostionicama vidjeti i staklene “čizme” od pola, jednog i dva litra, iz kojih su austrijski i češki oficiri pili uživajući na čistom zraku, uz dobru mezu. Čudan je njihov put od Beča i Praga do malog hercegovačkog gradića kao što je Avtovac. Trgovačka snalažljivost i zarada ni u našem planisnkom kraju nije znala za zapreke.

Razglednica - panorama Gacka upućena iz Avtovca 1918. godine

Odlaskom Austrije iz naših krajeva i dolaskom stare jugoslovenske vojske, odnosno 29. pješadijskog puka u avtovački logor, sve do njegovog premještanja 1934 godine u Trebinje, Avtovac je bio jak trgovački centar. Pored velikog broja gatačkih sela opskrbljivao je robama i zapadne krajeve Crne Gore, posebno Pivu i Goliju.

          Neki su trgovci nestajali , a zamjenjivali su ih novi.Odvijao se živ promet naročito trgovina vunom, kožom , ljekovitim biljem, ta sitnom i krupnom stokom, dovoženom u Avtovac, da bi odatle atvovački trgovci prodavali u Dubrovnik i dalje- u Italiju (stoka), te u Mostar, Sarajevo i dublje u Bosnu. I iz toga su se učvršćivale i održavale trgovačke i prijateljske veze sa Dubrovčanima, Konavljanima koji su  Avtovac  i Gacko, opet, opskrbljivali vinom, rakojim,,uljem,smokvama, dubrovačkim koromanima(tvrdim kolačima) i ostalim proizvodima.

Posuda za čaj, originalna češka keramika, sa imenom Omer Hasanbegović, koje je koristio u svojoj radnji od 1910 - 1941. godine

Bilo je zanimljivo pogledati male konvoje zaprežnih kola kako s jeseni odvoze mirisno sijeno iz Avtovca prema Dubrovniku. Isto tako se prijatni miris gatačkog sira, kajmaka i suhog mesa širio putem, od Avtovca do mostarske “Tepe” i sarajevskih pijaca, a iz Mostara bi, Čapljine , Stoca  i Blagaja bilo dovoženo u Gacko (već od juna) voće i razna roba koja je imala sigurnu prođu u gatačkom kraju. Bilo je slične razmjene  i između Avtovca i fočanskog kraja. U kasnu bi jesen ovamo navirali “Drinjaci”, kako su ih Gačani obično zvali, sa sepetima ukusnih krušaka, jabuka, oraha i šljiva, jer je u našem kraju, osim možda kod ponekog domaćina, ovo voće bila misaona imenica. U Avtovcu su pouzdano uvijek mogli  kupiti “ so, petrolej, šećer, metražnu robu, obuću  i sve drugo što im je obično za dugu i hladniu zimu, bilo potrebno.

I sa Pivom su i Golijom Avtovčani znali napraviti dobre poslove.Pošto su njihovi već od Božića i Nove godine ostajali bez žita, ti gorštaci su do ljeta i sve do nove žetve bili upućeni dolaziti masovno u Avtovac da bi tu pokupovali uglavnom kukuruz i  ječam, nešto soli i petroleja, a ako preostane, onda i vina i rakije za svoje česte zimske praznike. Sve se to “vezalo” za njihovu stoku, vunu, kožu i ostalo.

U novije vrijeme,nekoliko godina pred Drugi svjetski rat, u prvi plan naglo izbija Mustafa(Mumo)Hasanbegović koji će do 1941. godine imati glavnu riječ u trgovini. Relativno mlad, energičan, mada samo sa osnovnom školom, ali uz podršku mostarskih i sarajevskih veletrgovaca-vrlo brzo preuzima vodeću ulogu, ne samo u Avtovcu, nego i u čitavom gatačkom kraju.Kad je Mumo nabavio prvi, a zatim i drugi kamion sa prikolicom (“MAN DIESEL”), to je značilo biti iznad svih, što mu je učvrstilo ekonomsku moć i pojačalo ugled. Zapošljavao je 15-ak radnika. To je za hercegovačke prilike bilo pravo ekonomsko čudo.Nekoliko magacina, dvije velike radnje,zatim veleprodaja manjim trgovcima u krugu sela koja su gravitirala Gacku. Dućani su mu uvijek bili puni tekstilom, kratkometražnom robom, galanterijom, prehrambenim artiklima, a posebno solju, gasom i svim žiraticama. Vrlo pokretan, ubrzo je razvio poslove sa Crnom Gorom, njegov je prevoz dokusurio kiridžije s njihovim zaprežnim kolima.

Pored Mume još su u usponu bili braća Bjelogrlići, koji su , malim kamionom veoma uspješno radili.Tu su i braća Pašići (Mustafa i Kasim) koji su , kao zemljišni veleposjednici, već imali odnose sa svojim starim mušterijama, što se u ovom kraju odveć poštovalo i što se nije lahko prekinulo. Oni su se bavili otkupom ljekovitog bilja, vune , stoke da bi sve to otpremili dalje. Od poznatih trgovaca treba spomenuti i Pantu Rudovića koji je takodje imao svoje mušterije iz Crne Gore. Uoči samog rata ovdje započinje trgovinu Belović i Muratović, prispjeli iz Mostara, odakle su i finansirani.(Od strane bogatih Mostaraca). Njima je , međutim, bilo već kasno da se uhvate u koštac sa Mumom i jačim domaćim trgovcima..Oni, nekad najjači, su već pred rat žrtvovani.

Trgovac i gostioničar Omer A. Hasanbegović u originalnoj bosanskoj nošnji 1920. godine

Nekad poznati Aleksa Đurić se spremao da stavi ključ u bravu svoje velike trgovinske radnje . I Zaim Zaćo koji se dosta dobro držao, ni Velija Pašić, baš kao ni braća Ćuković i Arifaga Hasanbegović ne bi mogli izdržati nalet novih trgovaca da i nije bilo Drugog  svjetskog rata. Na čelu te konkurencije bio je lahko pokretljivi Mumo Hasanbegović. Rat je učinio svoje, i svi su Avtovčani, kako Muslimani, tako i Srbi, ostali bez igdje ičega, jer su im sva dobra, sticana godinama, preko noći opljačkana i proglašeni su državnim neprijateljima (kulacima). Spasio se ,donekle, samo onaj ko je imao gotovinu i zlato, pretvarajući to za koru kruha za sebe i svoju porodicu u mudžaherluku.

Da bismo imali puniji uvid u stanje trgovine, dajemo pregled radnji u Avtovcu prije rata:

  1. Omer Pašić (na Ćupriji) – kafana i trgobvina mješovitom robom,
  2. Ćamil Hasanbegović – kafana i trgovina mješovitom robom,
  3. Pašo Hasanbegović – kafana i vlasnik fijakera,
  4. Ibro Hasanbegović – kafana,
  5. Mitar Maljević – stolarska i preduzimačka radnja,
  6. Mile Komljenović – kovačka radnja,
  7. Jovo Govedarica – kafana,
  8. Omer Hasanbegović – trgovina mješovitom robom, gostionica i “Gajretova” čitaonica,
  9. Mitar (Mića) Mihić – trgovina mješovitom robom,hotelijer i gostionica,
  10. Halid Pašić – kafana i mesnica,
  11. Sejdo Pašić – obućarska radnja,
  12. Ibro Hasanbegović – mesnica,
  13. Lazar Balininović – vunovlačarska radnja,
  14. braća Ivković (Mitar i Novak) – trgovina mješovitom robom,
  15. Risto Rebić – kafana,
  16. Hamdija Pašić – kafana i prodaja voća,otkup sirovina,
  17. Vehbija Pašić – trgovina mješovitom robom, gostionica,prodaja voća,
  18. Trifko Lojović – kafana i prenoćište,
  19. Enver Mahmutćehajić – kolarska radnja,
  20. Blažo Ćalasan – krojač,
  21. MehoHasanbegović – pekara,
  22. braća Bjelogrlići – trgovina mješovitom robom,veleprodaja,autoprevoznik,
  23. Tomo (Relov) Govedarica – gostionica,
  24. Aleksa Đurić – trgovina mješovitom robom,
  25. Radovan I Marija Milošević – kafana i prodavnica duhana,
  26. Ibrahim Hasanbegović – kafana,
  27. Mustafa (Mumo) Hasanbegović – trgovina mješovitom robom,veletrgovina i auto-prevozništvo,
  28. Afih Hasanbegović – trgovina mješovitom robom i kafana,
  29. braća(Mustafa i Kasim) Pašić – trgovina mješovitom robom i otkup ljekovitog bilja, vune , kože i razne sirovine,
  30. Velija Pašić – obućarska radnja,
  31. Blaško Sušić – stolarska radnja,
  32. Milan Sušić – limarska radnja,
  33. Smajo Hasanbegović – kafana u Sokolskom domu,
  34. Obren Bjelogrlić – gostionica,
  35. Belović-Muratović – trgovina mješovitom robom,
  36. Jovo Bilanović – pekara
  37. Spasoje Nenadić – trgovina mješobvitom robom,
  38. braća Ćuković – trgovina mješovitom robom i gostionica,
  39. Panto Rudović – trgovina mješovitom robom , veletrgovina,
  40. Salčin Šehovič – brijačka radnja i kafana,prodaja voća,
  41. Tomo Govedarica – kafana,
  42. Luka Bilanović – trgovina mješovitom robom,
  43. Obren Grgur – kafana i prenoćište,
  44. Petr Jovanović – kafana,
  45. Obren Radmilović – gostionica i vunovlačarska radnja,
  46. Ostoja Kapor – bojadžijska radnja,
  47. Šefko Salković – krojačka radnja,
  48. Džemil Pašić – trgovina mješovitom robom,
  49. Sajto Pašić - trgovina mješovitom robom,
  50. Asim Pašić i Muharem Dizdarević – obućarska radnja,
  51. Zaim Zaćo Pašić - trgovina mješovitom robom,

Treba naglasiti da  pored Avtovca, u Gacku je bilo za vrijem Austrije i Kraljevine Jugoslavije oko 70 raznih trgovačkih,ugostiteljskih i zanatskih radnji. Naveo bih samo neke trgovačke radnje koje su poznate:

            Trgovina mješovite robe: Ćamil Zvizdić,

            Trgovina mješovite robe: Jusuf –Juka Zvizdić,

            Trgovina mješovite robe: Adem Šaković,

            Trgovina mješovite robe: Mijat Kovačević,

            Trgovina mješovite robe: Vidak Rončević,

            Trgovina mješovite robe: Stevan Vukotić,

            Trgovina mješovite robe: Lazo Jeftanović

Bilo je preko 20 ugostiteljskih objekata, gostionica,kafana, zatim poznati hotel “Metohija” vlasnika Šćepana Kovačevića.Zanatskih radnji je bilo više od 20. Sigurno će neko od Gačana šire opisati rad ovih radnji tako da sam samo naveo da je Gacko kao kotarsklo – odnosno sresko sjedište imalo velikog uticaja u opštem i privrednom razvoju gatačkog kraja. Postojanje Poljoprivredne stanice i Planinskog dobra; zatim otvaranje Rudnika i TE Gacko, tvornice ćilima, izgradnja infrastrukture zaposlilo je prije nesretnog – agresivnog rata u Gacku 3,259 radnika.

Pored njih bilo je i drugih radnji koje su djelovale za vrijeme Austrije i stare Jugoslavije. Većina ih je ugašena u periodu teške ekonomske krize koja je zahvatila gatački kraj pa su vlasnisi odselili ili je radnja stala smrću njihovog vlasnika. Navodimo samo neke od njih:

Ratko Komljenović, Aleksa Zelenović, Saveta Ćuković, Zejnil Pašić, Hasan Hasanbegović, Nikola Govedarica, Mitin Berger, Stjepan Vujić, Moric Šajner (Scheiner), Meho Hasanbegović i još neki.

Već smo rekli kava je bila vlast i kakav je red vladao za vrijem austrijske uprave u našem kraju. Na taj red se narod pozivao i dugo poslije njegovog odlaska,plašeći se domaće neizvjesnosti – koja se već osjećala u životu ovih razložnih ljudi.

Razglednica jezera i brane Klinje koje je austrougarskoj vojsci Omer Hasanbegović prodavao u svojoj radnji - Avtovac od 1910-1918. godine

Već se osjećalo 1918. da će nova jugoslovenska uprava biti čvrsta.U srez je odmah zasjeo sreski načelnik kome su potčinjene gatačka i avtovačka općina.Odmah su po selima postavljen žandarmerijske stanice.Finansijska se uprava, sa sjedištem u Gacku,najjače osjetila u liku financa koji su, kao kontrolori državnog monopola, sa stotinu očiju pratili da im ne bi izmakao koji dinar iz državne kase. I policija je , formirana na razini općina, bila u stalnoj vezi sa žandarmerijom.

Gacko je početkom dolaska nove vlasti pripadalo mostarskoj županiji, a nešto kasnije – Zetskoj banovini. Srpska je monarhistička politika uporno išla s tim da se Bosna i Hercegovina razbije što većim brojem banovina. Tako je njeno tijelo rasparčano na Zetsku, Drinsku i Vrbasku banovinu. Budući da banska uprava sa Cetinja nije imala ni sredstava, a ni plana za neki dugoročniji razvoj, u svom se djelovanju uveliko oslanjala na policiju i školske programe.Koliko su vješto manipulirali narodom, najbolje potvrdjuju njihove pripreme za izbore. Tada bi se u selima pojavili geometri pa bi kao snimali terene kuda bi prošla pruga, put,izvikivali bi imena kandidata za poslanike kao buduće usrećitelje naroda. Posebno je zapamćen dr Lazica Marković, koji se u naš kraj dovukao odnekud iz Srbije ne bi li postao narodni poslanik. Narod ga se sjeća potome što je  kažu, znao zaplakati nad sudbinom gatačke sirotinje kojoj  “ prokleta bivša vlast nije ništa učinila”, pa da će ako njega izaberu, sve ON okrenuti na narodno blagostanje. Poslije izbora bi bivalo sve po starom, jedino se sirotinja množila i bilježilo se iz godine sve masovniji odlazak, pogotovo mladost – u bijeli svijet.

Avtovačka se općina trudila da bude što korektnija prema narodu, ali nije imala sredstava ni za najnužnije potrebe.O tom siromaštvu svjedoči jedan dokument  da je općina pružila pomoć Građanskoj školi u Gacku u iznosu od 500 dinara, koliko je otprilike iznosila plaća najnižeg službenika.Risto Đurić je kao dugogodišnji predsjednik općine u Avtovcu bio obljubljen od naroda, jer je bio iskren, pošten , duhovit jednom riječju narodni čovjek.Zaista, i kad nije bilo predsjednika ništa se nije preduzimalo bez njega ili njegovog  savjeta. Mora mu se priznati da njegovao prijateljski odnos  prema muslimanskom življu. Ako bi, naprimjer,  neko iz Miholjača ili Lipnika za vrijeme kakve fešte pokušao uvrijediti Muslimana ili muslimansku djevojku, imao bi sa Ristom posla i zadugo ga ne bi bilo u Avtovcu.Ulazio je za Bajram u muslimanske kuće, čemu nisu bili skloni mnogi srpski trgovci.Risto je i u općini bio autoritet, mada je imao samo nekoliko profesionalaca.Kad je umro naš Šerif (Hasana) Hasanbegović, njegovi službenik, on im je odmah zaposlio sina kod sebe makar je bio učenik drugog razreda građanske škole – sa tek navršenih 15 godina života. Znao je da će tako najbolje pomoći da Šerifova porodica ima od čega živjeti.

Poslije Riste Đurića za predsjednika je izabran Jole Jakšić iz Stepena, ali nije bio ni blizu stupnju sposobnosti i autoriteta svog predhodnika. Negdje pred rat, po Jakšićevoj smrti došao je za predsjednika Zaim (Zaćo) Pašić. On je poslije Čosage Pašića koji je bio načelnik za vrijeme Austrije, prvi Pašič koji je obnašao ovako visoku dužnost. Zaćo se bavio trgovinom, a u politici je bio privržen dr Mehmedu Spahi. Objektivne su ga okolnosti međutim ograničavale da nešto više učini. Uskoro je došao i rat tako da je nestalo i Avtovca i općine.

 

 
     

                                            
                                                                               (Naredna strana)                               
 

Home Lutvo Dzubur Risto Grdjic Pisma gatacka dr.Aleksandar Ratkovic Nasuf Fazlagic Novak Mandic Hivzija Hasandedic Berislav Sekelj "Nacionalni" spomenici Safet Hasanbegovic Bozidar Tadic Osman Saric Mehmed Basic Salko Campara Dr.Aida Vidan Cedo Bacovic Zaim Cimic Mr Adnan Velagic "Gatacke novine" Jasmina Demirovic Dr.Radule Popovic Zaboravljeno Gacko Iz starih d(t)eftera Vjekoslav Vrančić Danilo Komnenovic, Muharem Kreso Hamdija Kapidzic Martin Gjurgjevic

This site was last updated 12/13/10                                                                                                      

 
 
     
˘"J"