Izet Skobalj

   
Salko  Čampara - Hako
 
   

 

Društvena struktura gatačkog stanovništva i način življenja do kraja XIX vijeka 

 

 

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

 

Ova struktura je bila zasnovana na plemenskoj bazi. Osnova ove baze je pleme, čija privredna osnova počiva na uslovima za nomadsko ili polunomadsko stočarenje.

Plemena su se sastojala od bratstva ili porodica koje su se opet satojale od zadružnih ili poluzadružnih kuća. Svako bratstvo ili porodica je od istog pretka.Na prostoru Gacka su doskora očuvani ostatci plemenskog društva. Za to očuvanje su postojali odlični uslovi, jer je Gacko bilo planinski kraj, te kao takvo nije svuda bilo jednako pristupačno za tursku ili austro-ugarsku vlast.

Drugi važan faktor za očuvanje ovoga društva bio je polunomadski život gatačkih plemena, u čijem je sklopu formiran niz sela, koja su preko ljeta mogla služiti kao katuni, a preko zime  kao stalna naselja. I oko takvih sela je bilo nešto kosanice I oranice, sa kojih su se mještani obezbjedjivali povrćem , žitom i sijenom . Zemljoradnja je bila znatno razvijenija u okolopoljskih selima kod Bošnjaka, dok je površ davala neuporedivo bolje uslove za stočarstvo. No i pored boljih mogućnosti za bavljenje poljoprivredom  u okolopoljskom predjelu, ipak glavno zanimanje gatačkog  stanovništva je  ostalo stočarstvo.

            U vrijeme dolaska Turaka bogumilsko i vlaško stanovništvo će dobiti filurijske povlastice, kao i knežinske samouprave iza kojih  stoji rodovsko-plemenska društvena organizacija. Na prostoru Gacka su postojala manja i veća bratstva, koja su za sebe činila zajednice , rasprostranjene u selima. Ima slučajeva , da se na ovom prostoru  pojam bratstva podudara sa pojmom sela. U svakom selu ili knežini su vladale bratstveničke obaveze, koje su se sastojale u međusobnoj pomoći, zastiti, odgovornosti, osbevi i.t.d. Istina krvna osveta je na ovom prostoru I dalje postojala, ali u manjoj mjeri.

            Pleme je bilo politička cjelina, koja se sastojala od bratstva i koja je imala svoju vlast. Plemenski vojvoda  je biran doživotno I kao po nekom pravilu  uvijek iz istog bratstva. Starješine  bratstva su bili kneževi.Svako pleme  je imalo svoju vojsku, pašnjake i vode, dok su  neka plemena imala i  svoje šume. Sporna pitanja unutar plemena ili  bratstva su rješavana na skupovima. Život unutar plemena je  bio regulisan  običajnim pravom , čiji se običaji  u mnogim slučajevima i danas primjenjuju. Na čelu svake kuće  je stajao domaćin. Prilikom njegovog izbora na domaćinsku funkciju biran je i kucni savjet. Skup kucnih domaćina je činio savjet bratstva. Bratstvenički savjet je na svojiom zborovima odlučivao o pitanjima privrednog , političkog i kulturnog karaktera. Po običaju je iz jedne  kuće biran glavar bratstva, osim u koliko bi se u nekoj drugoj kući pojavio bolji i sposobniji. On je rukovodio  savjetom . Svaki  pojedinac bratstva, a time i plemena , bio je vojnik. U slučaju rata, bile su angažovane i žene[1]. Presude unutar plemena je  vršio sud “dobrih ljudi” doke je međuplemenske presude vršio “stanak” ili međuplemenski zbor.

            Za prostor Gacka je bilo karakteristično, kako je i ranije rečeno, formiranje kućnih zadruga, koje su u biti bile privredno rodovske i vjerske cjeline,  a činilo ih je po nekoliko braće i rođaka u zajedničkom domaćinstvu. Održavala se  po muškoj liniji, od koje  joj je zavisila snaga i ekonomska moć,  kao i naslijeđe. Sve ono što su privređivali, međusobno je dijeljeno. Odnosi u zadruzi su takodje regulisani običajnim pravom.

            U doba osmanlijske careviene , jača i brojnija zadruga se lakše održavala od malobrojne. Poslove je  rasporedjivao starješina zadruge, odnosno domaćin.  On je takodje vršio vjerske obrede u krugu zadruge. Ovoj zadruzi pripada zasluga u očuvanju tradicije, običaja, pjesme, priče, patrijarhalne kulture itd.

            Način života gatačkog stanovništva prije dolaska osmanlija, bio je veoma skucn i siromašan . Stanovalo se u malim , lošim kućicama , napravljenim od drveta ili kamena. Kuće su građene po krajevima dolina, mahom u vidu prizidaka uz pecine.

            Vanpećinski dio kuće je pokriven travom , lišćem ili prućem. Prirodne pojave su tumačene , kao bogom dane. Svaka od tih pojava je imala svojeg boga koji ju je izazivao.

Sporedna zanimanja su bila: lov, ribolov i pčelarstvo. U lovu su se služili svojim svakidašnjim oružjem: mačem ,kopljem, lukom i strijelom, a kasnije i starom (primitivnom) puškom.  

            Često je među plemenima dolazilo do nesporazuma, koji su završavani  oružanim sukobima.Pobjedničko pleme je u jedno vijeme zarobljenike ubijalo, a kasnije  ih je prodavalo u roblje[2]. Na ovim  prostorima očuvana su  mnoga groblja, daleke prošlosti, čak i predslovenskog vremena. Svakako ta stara groblje su pripada ilirskom  vremenu,  o čemu je teško bilo šta nagadjati, dok arheologija ne bude dala  svoju naučnu analizu. Groblja iz  kasnijih vremenskih epoha su neuporedivo brojnija i bolje očuvana.Govoreći  o starosjediocima Balkana, svakako polazimo od naučne konstatacije da su to Iliri.Romanizirani Iliri su nazvani “vlasima”, kojima je osnovno zanimanje bilo stočarstvo. Preko ljeta , na prostor  Gacka su dolazili iz Humnina i Rudina, humninsko-rudinski Vlasi, koji su gonili svoja stada na prostrane pašnjake gatačkih planina, gdje su imali svoje katune. Iz pomenutih krajeva išli su “Rudinskim” ili “Vlaškim” putem koji je kasnije nazvan “Dubrovačkim”.

            Kako je preko ljeta vrvjelo  od stoke, na njegovom prostoru će se stvarati stočna kultura, o kojoj govore ostatci veoma lijepih nekropola tog vremena. Hrabak piše  da su se na ove prostore naselile neke skupine Vlaha, koje su dolazile iz navedenih krajeva Hercegovine. To su: Škiljevići, Mihići, Glogovci, Kresojevići, Beati, Plijeske, Pušare, Dobreljevići (po kojima je  najvjerovatnije dobilo selo Dobrelja svoje ime), i mnogi drugi u Površi.

            Stočari koji su dolazili na ove prostore iz Humnina i Rudina, imali su svoje katune, na kojima su vršili ispaše. Ova pojava se prenijela i na današnji dan. Kod Gačana se , vjerovatno odomaćio pojam iz starijih vremena do danas, za huminsko-rudinske stočare “Rudinjani” (uopšte se ne spominje pojam Huminjani).

            Svaki katunar zna gdje se nalazi njegov katun , na koji se preko ljeta nastanjuju.Vjerovatno je takav odnos među katunarima vladao i od ranije, (mada je bilo uzurpacije katuna). Danas nasilnog naseljavanja tuđih katuna nema.Katuni su nastanjivani preko ljeta, odnosno od vremena kad počinje planinska paša, pa dokle otpočnu planinske hladnoće, a to je interval  april – septembar. Preko dana čobani su čuvali stoku na katunskom pašnjaku, a naveče poslije muže stoka je zatvarana u torove, kod njih su  čobani spavali.Prilikom prolaska rudinsko-huminski stočari , su na carinarnicama u Samoboru i Gacku, u tursko doba , plaćali carine , zvane “pašarina” u iznosu od jedne ovce ili koze po krdu (stadu).

            Centralni dio katuna bile su kolibe, u kojima se kupio mrs, jelo, spavalo, kuhalo,varilo, sirilo itd.

            Obično uz neki pripećak, u blizini kolibe napravljen je telećar i kokošinjac. Iako je to izgledalo veoma nesmotreno i nehigijenski, pomenuti telećar i kokošinjac  su ponekad prislanjani uz kolibu.

            Ovakvu proizvoljnu i nesređenu gradnju ovih objekata narod je nazvao savardacima. U ćošku kolibe nalazilo se ognjište, a okolo su bile smještene police za mlijeko, sećije za spavanje, stalaže za sude, kace, samari, burila i žbanovi. Imućniji stočari su imali zasebnu kolibu za mrs.

 Česti su slučajevi da je od katuna nastajalo selo (Izgori) i to trajnim  naseljavanjem stočara na iste (katune), u koliko je njima imao uslove za život. Katunari su se odijevali odjećom napravljenom  od kože i vune .Nosili su pretežno suknene pantalone i kapute, a na nogama  opanke od goveđe i svinjske kože,  isprepletane oputom. U zimsko ili kišno vrijeme, na sebi su nosili dugačke kabanice, a oko glave, po kapi, su uvijali dugačke šalove. Sklapanjem bračnih veza, proširivali su se rodbinski odnosi među plemenima. Brak se sklapao uz veliko veselje, kao i danas.Međutim , bilo je prilikom sklapanja brakova krađe i otmica djevojaka.Razvoda je bilo samo na dvorovima feudalaca, koji su često pravili preljube.

 Boravljenje Vlaha (stočara) na prostoru Gacka  je ostavilo traga na njegovu materijalnu kulturu. U dubrovačkim izvorima navedena su mnoga sela u kojima ima mnoštvo stećaka.Stećaka ima i na katunima. Najljepša nekropola stećaka nalazi se pokraj vlaškog puta u Pustom polju kod Zborne gomile.

           Stećci su radjeni od kamenih blokova, a na njima su  ispisani bosančicom natpisi. Na jednom od tih stećaka se nalazi natpis Vukosava Pliščića, a na drugom sina mu Vignju.

           Pomenuti Vukosav je bio zapovjednik  svih Vlaha u Tvrtkovoj državi. Ove natpise je napisao dijak Sracin Vukosalić, rodjak Vukosavov koji je bi katunar na katunu Pliske u Gacku.

            Svi ovi stećci su bili ukrašeni različitim crtežima, mahom iz lova. Izgledada su Dubrovčani održavali dobre  veze sa Pliščićima, o čemu govori i jedan natpis iz 1379. godine na kome se spominje  Radeša Ozrisalić-Pliščić, koji je postao dubrovački građanin, sa svim pravima redovnog dubrovačkog građanina.

            Kao veoma poznati stočari se pominju gučetići, koji su kao i Pliščići imali status dubrovačkih građana.

            U selu Fojnica, se nalazi Hercegovo vrelo, sa kamenom stolicom koju je naparavio Herceg. U selu Slivlja se nalazi grupa stećaka, jako lijepih i velikih. Jedan od njih je podigao muž ženi “kućnici” kako stoji u natpisu. U blizini tog stećka stoji drugi, kojeg je podigao sin ocu.

            U selu Miholjačama nad Gackom, nalazi se nekoliko veoma lijepih stećaka. Na jednom od njih stoji natpis ”ovdje počiva vojvoda Todor”. Niko u selu nezna ko je bio taj vojvoda. Jako lijepih nekropola stećaka nalazi se u Vrataru, Bahorima,  Jugovićima, Brajčevićima,Kokorini Havtovcu, Platicama, Ulinju, Muljima, Nadanićima, Muhovićima, Bodežištima, Kuli, Jaseniku, Domrkama, Ravnima, Ključu, Cernici, Pustom Polju , odnosno bolje rečeno, na cijelom području Gacka. Kako na tim stećcima ima dosta natpisa, vjerovatno je da su neki Gačani kasnije upravo pisali te natpise. To bi mogli biti trgovci iz Cernice.


 

[1] Na  prostoru Hercegovine, bilo je karakteristično četovanje. Ono je imalo pljačkaški karakter.  (Samo  kod pravoslavnog stanovništva, pljačka je bila  privredna grana - Jovan Cvijić).

[2] Prilikom doseljavanja Slovena na ove prostore, dolazilo je do njihovog miješanja sa Ilirima. O ovom  miješanju govore geografski nazivi, koje je danas veoma teško protumačiti, tim više što o tim nazivima ne postoje nikakva predanja.

 

 

 

 
  

    

               
              ... Zato ovu knjigu, kao spomenik,
 namjenjujem svim pomenutim rahmetlijama
                uz moju plemenitu majku i oca.
 

Pred vama je tek nekoliko stranica iz knjige Salka Čampare – Haka.

Uz zahvalnost na dozvoli autora da na stranici Gacko.net objavimo, po našem nahodjenju, dijelove iz ovog rada, koristim priliku da o knjizi napišem par vlastitih razmišljanja.

Ne sa namjerom da to bude još jedna recenzija, nego sa željom da imate nešto kompletniju sliku o trudu našeg Salka da vam Gacko, danas kad je najdalje, bude što je moguće bliže.

Ravno prije šest godina, u Sarajevu je objavljena knjiga autora  prof. dr Salka Čampare – Haka, “Monografija Gacko”.

Izdavač knjige je “Ajsela” Sarajevo, recezenti Bušatlija Ibrahim , Buš, Ševko Međedović i Enes Pedinlija. Likovnu obradu knjige i naslovnu stranicu uradio je Hamid Muhović, slikar.

Fotografija je sa potpisom Enesa Loga.

Kompletnijeg djela o Gacku do sada nismo imali.

Autor , u uvodu, govori o istorijskom i geografskom karakteru odredjenju Gacka, kao svom cilju, a u samoj knjizi možete naći puno više od toga.

Ono što je na prvi pogled vidljivo je činjenica da je u istraživanje izvora utrošeno veliko vrijeme i energija. A upravo to, istraživanje , uz to nepristrasno, nedostajalo je svim dosadađnjim radovima na temu Gacka.

Ili je bilo istraživanja koja su imala za cilj da dokažu unaprijed postavljenu tezu o Gacku kao imanentno “nečijoj teritoriji” , a time i pravu na nju, ili  su rezultati ranije uradjenih istraživanja korišteni selektivno, sa istim ciljem.Tek knjiga vrvi od novih izvora, saznanja, zaključaka…

 U prvom dijelu knjige autor se bavi geografskim odrednicama Gacka, reljefom , geološkim karakteristikama, tektonikom Gatačkog basena, hidrološkim , biogeografskim i meteorološkim karakteristikama.

U drugom poglavlju obradjena je u nekoliko desetaka tema istorija Gacka od praistorije do današnjih dana, sa posebnim osvrtom na društvenu strukturu gatačkog stanovništva do kraja XIX vijeka, gatačke stećke i njihove motive, te  arhitektonske motive.

Treće poglavlje obradjuje privredne karakteristike, školstvo kroz istoriju, jezik, selo , položaj naselja, te popise kroz istoriju.

Četvrto poglavlje obradjuje tajne naših prezimena i gatacka naselja.

Autor je za svoj rad koristio zaista impozantnu literaturu, čiji je popis na kraju knjige uz veliki riječnik nepoznatih riječi, čime je razumjevanje knjige dovedeno do perfekcije.

 Uz izvjesne primjedbe na “naboj” vremena u kome je knjiga pripremana , riječ je, zaista o vrijednom štivu, koje iz ugla istinskog Gačanina osvjetljava kraj iz koga jeste. Namjerno ne koristim izraz potječe (ipak je veći dio života proživio van njega,) jer je riječ o onom tipu Gačanina koji od njega nikada srcem nije otišao. Dapače , ova je knjiga nepobitan dokaz za to.

Samo je čovjek njegove erudicije, obrazovanja i iskustva mogao Gacko osvijetliti u punom stručnom , geografskom i geološkom smislu. Ono što treba dodati je da je baratanje istorijom , takodje fah ovog svestranog Gačanina.

Uz brojne naslove koje je već objavio, zaželimo mu još puno knjiga i istraživanja koja ce , nadajmo se , popuniti praznine našeg nebavljenja sobom i svojom prošlošću i prepuštanja da se time bave neki manje sposobni i kompetentni. O onima što su namjerno tendenciozni , kad je istorija u pitanju, da i ne govorim .

 U tome vidim najveću vrijednost rada profesora Čampare.

 

Des Moines, USA, juna 2006                                                                                   Homogeceka

 

Home
Up
Lutvo Dzubur
Risto Grdjic
Pisma gatacka
dr.Aleksandar Ratkovic
Nasuf Fazlagic
Novak Mandic
Hivzija Hasandedic
Berislav Sekelj
"Nacionalni" spomenici
Safet Hasanbegovic
Bozidar Tadic
Osman Saric
Mehmed Basic
Salko Campara
Dr.Aida Vidan
Cedo Bacovic
Zaim Cimic
Mr Adnan Velagic
"Gatacke novine"
Jasmina Demirovic
Dr.Radule Popovic
Zaboravljeno Gacko
Iz starih d(t)eftera
Vjekoslav Vrančić
Danilo Komnenovic, Muharem Kreso
Hamdija Kapidzic
Martin Gjurgjevic

BILJEŠKE O PISCU*

ČAMPARA SALKO – HAKO, mr.sci.geologije i prof. geografije. Rodjen 9.11.1935. godine u Branilovićima. Roditelji Ramo i Šefika. Oženjen.

            Obrazovanje: Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, postdiplomski studij, magisterij.

            Karijera: kao dipl. prof. geografije radio u više srednjih škola. Na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuyli predavač geologije.

Djela: napisao “Bošnjački memorandum”, “Nepoznati Dalmati”, “Zemljišna karta BiH”, “Geologioja BiH u manuskriptama Mehmeda Ramovića”, “Monografija Gacko” I dr.

 

Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

 *Biografski podaci o autoru - iz knjige Mehmeda Bašića "Bošnjaci Gacka u vremenu i prostoru"        

                                            
         (Naredna strana)
 

Home Lutvo Dzubur Risto Grdjic Pisma gatacka dr.Aleksandar Ratkovic Nasuf Fazlagic Novak Mandic Hivzija Hasandedic Berislav Sekelj "Nacionalni" spomenici Safet Hasanbegovic Bozidar Tadic Osman Saric Mehmed Basic Salko Campara Dr.Aida Vidan Cedo Bacovic Zaim Cimic Mr Adnan Velagic "Gatacke novine" Jasmina Demirovic Dr.Radule Popovic Zaboravljeno Gacko Iz starih d(t)eftera Vjekoslav Vrančić Danilo Komnenovic, Muharem Kreso Hamdija Kapidzic Martin Gjurgjevic

This site was last updated 12/13/10