Vaš ugao

 

Povremeno, iskreno govoreći ne prečesto, šaljete nam svoje primjedbe I sugestije.One su  pohvale ili kritike našeg rada, poslane u kratkim porukama , najčešće  imejlom. Rijetki posjetioci stranice , svoje zadovoljstvo, ili pak nezadovoljstvo objavljenim radovima iskazuju svojim radovima.

Ovih dana dobili smo kvalifikovanu analizu naših tekstova , postavljenih na stranici u zadnjih par mjeseci, od posjetioca koji ne napisa svoje ime (ovo je već indikativno, draga vam, aktivnost), ali  korektno ostavi svoj imejl.

Pa na njega , ili na Forum, mozete poslati svoje primjedbe i sugestije.

Da ne zaboravimo.

I mi mislimo da je veći dio primjedbi pomenutog čitaoca (ili čitateljice) stoje. Radosni smo da oni koji imaju više hrabrosti i volje da o nekim temama otvorenije progovore, to i rade.

Na kraju napomenimo da je autor uradio i kompletnu web obradu svoga rada, koju smo na nasu žalost , morali malo modificirati, iz tehničkih razloga.

 

U nemogucnosti da u ovom momentu odgovorim pojedinačno na vasa pisma, koristim ovu priliku da se zahvalim svima koji su nasli vremena da komentarisu moje tekstove. Drago mi je da sam dobio pisama iz dva konstitutivna naroda, treci se nije oglasio. Hvala jos jednom (MRKKRALJ@yahoo.com)

 

 

 

 

 

 

 

 

Petnaest godina je proslo od kako su ubijeni, a bili su nevini i goloruki

Petnast godina trazim odgovor na pitanje "Zasto je pobijen ovoliki narod?" i jos ga nijesam nasao, vjerovatno ga nikad necu ni naci.
Mozda sto im imena nijesu bila Krsto, Krstinja, Jovan, Ljeposava, Milosava, Darinka... njihova imena su malo drugchija... ili sto je nekome zapela za oko njihova kuca i imanje... ili zbog ono malo crkavice u novchaniku, ili zbog lijepih mindjusa u usima, ili zbog vjenchanog prstena na prstu... ko ce to znati???

Kad sam jednom prilikom prichao, sa mojim oskudnim rijechnikom, malo vecem auditorijumu kako su chetnici u selu Muhovici muchili i ubili dva mladica (ko dvije zlatne jabuke) dok je to njihova majka morala da gleda prije nego sto su i nju ubili, chuo sam jecaj neko je plakao, a onda je to preslo na sve i cijela grupa je plakala. "Iz kamena bi suza udarila."

Bio bih sretan ako sam stavio nekoga na ovaj spisak, a on ili ona je jos medju zivima... Znam da su mnogi od ovih imena spominjana od njhove rodbine i prijatelja jer su to zasigurno zasluzili, ali zelja mi je da se sjetimo svih zajednichki. Mozda spisak nije najbolji i volio bih da bude dopunjen.
Ne Zaboravimo Ih!

Ubijeni su Nevini nek im Allah podari sirok Dzenet

Avtovac

  1. Hasanbegovic (Ibro) Aziz, rodjen 1943
  2. Hasanbegovic (Smajo) Asim
  3. Hasanbegovic (Adem) Suad, rodjen 1959
  4. Hasanbegovic Hata
  5. Pašic (Aziz) Šemsudin, rodjen 1960

Bahori

  1. Grebovic (Becko) Asim, rodjen 1937
  2. Grebovic (Becko) Ifet, rodjen 1939
  3. Dilberovic Nezir 1908
  4. Talovic (Alija) Camil, rodjen 1910.

Bašici

  1. Avdic (Bego) Sabir
  2. Bašic (Fejzo) Ahmo, rodjen 1955. godine
  3. Bašic (Nasuf) Dzafer, rodjen 1921. godine
  4. Bašic (Dzafer) Ethem, rodjen 1951. godine
  5. Bašic (Ragib) Fatima, rodjena 1912. godine
  6. Bašic (Ethem) Husnija, rodjen 1973. godine
  7. Bašic (Ethem) Miko, rodjen 1974. godine
  8. Bašic (Esad) Miralem, rodjen 1972. godine
  9. Bašic (Hamid) Mirsad, rodjen 1973. godine
  10. Bašic (Osman) Muvedeta, rodjena 1952. godine
  11. Bašic Sevlija, rodjen 1920. godine
  12. Bašic (Sulejman) Smajo, rodjen 1946.godine
  13. Bašic (Smajo) Sulejman, rodjen 1976.godine
  14. Bašic (Šerif) Šefik, rodjen 1958.godine (bacen u Koricku jamu)
  15. Bašic (Zecir) Šerif, rodjen 1929.godine (bacen u Koricku jamu)
  16. Bašic (Alija) Šucrija, rodjen 1951.godine
  17. Džankovic (Omer) Arif, rodjen 1906.godine
  18. Catovic (Zajko) Amir, rodjen 1963.godine
  19. Catovic (Ismet) Emin, rodjen 1972.godine
  20. Catovic (Murat) Ismet, rodjen 1939.godine
  21. Catovic (Camil) Refik, rodjen 1963.godine
  22. Catovic (Zajko) Sabir, rodjen 1972.godine
  23. Catovic (Camil) Šefko, rodjen 1955.godine
  24. Catovic (Salko) Zajko, rodjen 1933.godine
  25. Cidelija (Ramo) Asim, rodjen 1942.godine
  26. Temim ing. (Muharem) Edin, rodjen 1963.godine
  27. Temim (Salko) Muharem, rodjen 1941.godine
  28. Voloder (Sevlija) Emina, rodjena 1948.godine

Borac

  1. Corbo (nepoznato ime)
  2. Greljo Salkan
  3. Kovac Fata
  4. Mahir Ramo
  5. Mandžo (Velija) Ramiz
  6. Muran (Safet) Safija
  7. Nuhanovic Ramiz, rodjen 1971. godine
  8. Vuk (Suljo) Murata, rodjena 1932. godine
  9. Vuk Sevda
  10. Vuk (Hasan) Fatima, rodjena 1932. godine

Branilovici

  1. Campara (Hajdar) Hajrudin, rodjen 1945. godine
  2. Dzubur Musa
  3. Dzubur Jusa, rodjena 1908. godine
  4. Džankovic (Ibro) Mejra, rodjena 1939. godine
  5. Hidovic (Zicrija) Jusuf, rodjen 1970.godine
  6. Karalic (Ibro) Derviša, rodjena 1935.godine
  7. Nukic (Dzemil) Enes, rodjen 1964.godine
  8. Sukic Zada, rodjena 1898.godine

Cernica

  1. Bajramovic (Becir) Fatima, rodjena 1910.godine
  2. Custovic (Hasan) Almasa, rodjena 1907.godine
  3. Hebib (Hasan) Dzemil, rodjen 1932.godine

Dobro Polje

  1. Dilberovic (Mustafa) Nezir, rodjen 1914.godine

Drugovici

  1. Zulovic (Zicrija) Derviša, rodjena 1902. godine
  2. Zulovic (Adem) Zejna, rodjena 1909. godine
  3. Zulovic Murata, rodjena 1928. godine

Gacko

  1. Avdic (Ahmet) Mithad, rodjen 1955. godine
  2. Bošnjak Hasan, rodjen 1930. godine
  3. Cimic (Osman) Šemsudin, rodjen 1956. godine
  4. Džolota (Husnija) Esad, rodjen 1963. godine
  5. Drljevic (Mujo) Sabahudin, rodjen 1963. godine
  6. Džankovic (Jusuf) Avdo, rodjen 1935. godine
  7. Džeko (Šucrija) Mirsad, rodjen 1955. godine
  8. Džubur (Malkan) Amir, rodjen 1956. godine
  9. Džubur (Malkan) Elvedin, rodjen 1960. godine
  10. Glušcevic Safet
  11. Grebovic (Mustafa) Izet, rodjen 1934. godine
  12. Grebovic (Izeta) Zoran
  13. Halilovic Latif - Lato
  14. Jaganjac Arif, rodjen 1929. godine
  15. Kapetanovic (Alija) Šerif, rodjen 1914. godine
  16. Kazinic (Becir) Hasan
  17. Kurtovic (Fehim) Ahmet, rodjen 1928. godine
  18. Kurtovic (Ramo) Tahir, rodjen 1904. godine
  19. Memic (Omer) Nelman, rodjen 1962. godine
  20. Music (Halil) Amir
  21. Muran Camil
  22. Osmanagic (Jusuf) Esad, rodjen 1933. godine
  23. Omanovic Osman, rodjen 1946. godine
  24. Pašic Lejla, rodjena 1908. godine
  25. Poškovic (Aziza) Arminko
  26. Poškovic (Ala) Dženan, rodjen 1966. godine
  27. Poškovic (Ala) Edin, rodjen 1964. godine
  28. Poškovic (Pašo) Smajo, rodjen 1935. godine
  29. Redžic (Munib) Enver, rodjen 1973. godine
  30. Sahovic (Sejda) Edin - Ledo
  31. Saric (Murat) Sabit, rodjen 1948. godine
  32. Skopak Fehrat
  33. Šabanovic Hankija, rodjena 1920. godine
  34. Voloder (Muniba) Miralem, rodjen 1962. godine
  35. Zvizdic (Bajro) Džemila, rodjena 1949. godine
  36. Zvizdic (Camila) Šefko, rodjen 1931. godine
  37. Voloder (Muniba) Miralem
  38. Voloder Sevlija
  39. Muminovic Amir
  40. Zulovic Meho
  41. Bašic Elvir
  42. Sukic Nura
  43. Tunovic Murata
  44. Crncevic Fatima
  45. Custovic Becir
  46. Custovic Sevda
  47. Mehic Raba
  48. Memic Zahida
  49. Škaljic Sabit

Gracanica

  1. Dzeko Derviš
  2. Krvavac (Arif) Ahmet, rodjen 1956. godine
  3. Krvavac (Hasan) Zecir, rodjen 1910. godine
  4. Voloder (Avdo) Hamdija, rodjen 1922. godine

Hodinici

  1. Džankovic Mejra
  2. Džankovic (Ahmet) Fadil, rodjen 1956. godine
  3. Hidovic Juso
  4. Karajlo (Bajro) Mustafa, rodjen 1933. godine
  5. Karalic Derviša
  6. Nukic Enes
  7. Memic Senad
  8. Karajlo (Bekan) Mesud

Kljuc

  1. Custovic (Hasan) Rušid, rodjen 1924. godine
  2. Custovic (Hasan) Raba, rodjena 1918. godine
  3. Mehic (Hasan) Ramiza, rodjena 1926. godine
  4. Mehic (Hasan) Zaim, rodjen 1924. godine
  5. Tanovic Džemo, rodjen 1919. godine

Kula

  1. Fazlagic (Becir) Aziz, rodjen 1952. godine
  2. Fazlagic (Alija) Mujo, rodjen 1904. godine
  3. Fazlagic (Jusuf) Munta, rodjena 1915. godine
  4. Fazlagic (Hadžo) Naza, rodjena 1900. godine
  5. Fazlagic Aziz
  6. Jugo (Ibro) Hankija, rodjena 1925. godine

Medjulici

  1. Custovic (Becir) Nazif, rodjen 1918. godine
  2. Pašic (camil) Mujo, rodjen 1938. godine
  3. Pašic (Mujo) Šerifa, rodjena 1940. godine
  4. Tanovic Smajo
  5. Tanovic (Džemo) Salih
  6. Tanovic (Arif) Zejnil, rodjen 1937. godine

Mrdjenovici

  1. Šahovic (Sejdo) Edhem, rodjen 1955. godine
  2. Šahovic Mušan

Muhovici

  1. Muhovic (Zajko) Azemina, rodjena 1949. godine
  2. Muhovic (Zajko) Fehim, rodjen 1942. godine
  3. Muhovic (Nezir) Edin, rodjen 1960. godine
  4. Muhovic (Sabrija) Elvir, rodjen 1973 .godine
  5. Muhovic (Arif) Muniba, rodjena 1944. godine (bacena ziva u jamu u selu Bašici)
  6. Muhovic (Ferhat) Rasema, rodjena 1930. godine
  7. Muhovic Vezirka, rodjena 1924. godine
  8. Tunovic (Hadžo) Zejnil, rodjen 1954. godine

Ravni

  1. Bauk (Smajo) Hasnija, rodjena 1925. godine
  2. Prguda (Meho) Becir, rodjen 1925. godine Kosti su im razasute svuda, samo poneki ima obiljezje

Stolac

  1. Saric (Jusuf) Juko, rodjen 1911. godine
  2. Saric (Rašid) Hajrija, rodjena 1915. godine
  3. Saric (Mustafa) Pemba, rodjena 1910. godine
  4. Saric (Šacir) Raba, rodjena 1918. godine
  5. Saric (Zahid) Rizvan, rodjen 1904. godine

SJECANJE DRUGO

Pariotizam, hrabrost, odvaznost, postenje, choestvo su neke od osobina koje su krasile gatachke Muslimane i ima stotinama primjera koje dokazuju ove osobine. Na ovoj stranici cu spomenuti jedan i moga dobrog prijatelja "Pinja" i njegovu druzinu.

Priblizavao se kraj avgusta te proklete 1992 godine i jesen je na pragu, a jos je velika grupa Gacana u Bjelasnici vise od 100 km u cetnickoj teritoriji oskudni sa hranom i chesto granatirani sa chetnichkih polozaja. "Pinjo" i jos 14 Gachana odluchuju se na jedinstven poduhvat koji treba biti primjer hrabrosti, patriotizma, odlucnosti, umjeca i zasluzuju najvecu paznju ne samo Bosnjaka Gacka nego i cijele BiH.

Ovi momci ce poci na put dug vise od 300 km (Chapljina-Mostar-Konjic-Igman-Trnovo-Grebak-Miljevina-Zelengora-Borach-Zivanj-Bahori-Gacko-Kula-Basici ) i izvuci 154 preostala Gacanina iz Bjelasnice provesti ih preko stanichke cuprije pored hotela TE Gacko gdje je bilo chetnichko leglo, i gdje ih niko nije ochekivao, a ne na Popov Kolovoz koji su obasjavali veliki reflektori i chetnici motrili i danju i nocu a posebno nocu... Evo Imena:

  1. Basic Enver
  2. Basic Sucrija
  3. Champara Samir
  4. Dilberovic Sead
  5. Fako Nezir
  6. Grebovic Beco
  7. Grebovic Mirsad
  8. Habul Munib
  9. Hasambegovic Edin
  10. Jugo Demal
  11. Krvavac Ifet
  12. Krvavac Senad
  13. Krvavac Nedzad
  14. Maslo Admir
  15. Tanovic Pido

Halal Vjera!

Za Sad Toliko Do Vaseg Odgovora.

 

 

                                                       Kemo

Kemo, Srbo, Senad, Danis

Chitam na Gacko.net "Umro Kemo Hrustanovic" (doduse objavljeno sa malo zakasnjena). Volio je Sesire Chuo sam tu vijest prije i moje misli su, ponovo, odlutale na Chuchino Guvno, Saka Mahalu, Obarak... Ponovo kao i mnogo puta prije poznata i draga lica prepoznajem, sretam, selamim, popricam. I ova tuzna vijest posjeti me na porodicu Hrustanovic. Bijahu to begovi. Rahmetli Hamdija bijase "ters" covjek po prichanju, ali je bio gospodin. Trebalo se podobro oznojiti pa da se, kod njega, zaradi dnevnica. Nista novo na zapadu, ovdje bi rekli "Businesslike", po naski poslovan ili profesionalac. Na glavi ugarast crven fes, besprijekorno bijela kosulja i teget odijelo. Postovase Allaha i njemu se klanjase a sin mu Safet, boem, voljase kafanu, drustvo i zene.

Ibro (Kemov otac) je zivio u Sarajevu, gdje se nastanio poslije rata, ali svakog proljeca, taj gospodin, koga ja ne mogu opisati, znam da je bio visok, uspravan, ponosit a prost, bi dosao u Gacko. Uzor'o baschu, posadio krtolu, luk, salatu, ochistio kucu i avliju i pripremio za ljeto. A na ljeto bi dosli njegovi sinovi, sestre i djeca. Boze dragi kako lijepih djevojaka je tu bilo, " Daj dva oka da ih se nagledaju"

Kemo je volio zivot iza scene, takav bijase i u privatnom zivotu... Nicim se nije volio isticati osim sesirima, uvijek je nosio neke specijalne sesire. Tako sjecam se (sedamdest i neke) bijase to vrelo gatacko ljeto, kosevina je u punom jeku... Slusam pricaju neki moji rodjaci o Kemu... Jedan od njih veli: "Fala bogu dobar bi ti bio za kosevine." Drugi: "Jasta bi, vazda bi bio u hladovini." Gledam Kema 'nako sicusnog i mislim: sto bi on bio dobar za kosevine? Kasnije shvatih da oni pricaju o Kemovu "safari" sesiru.

Krajem juna i pochetkom jula Saka Mahala bi ozivjela, dos'o bi Avduka iz Sarajeva, dosli bi Asa I Zajko, dos'o bi Sule, dosli bi Hule i Sefko, Meho, Beco, Mumo... Na Cucinu Guvnu mali golovi. Chekaj kad ce Dzuburi dici naviljke sa Obarka, a na Obarku to je pravi fudbal. Sule i Meho bijahu ponajbolji, i Hule je bio dobar. Sjecanja, sjecanja...

Rahmetli Kemo je najbolji primjer kako se voli i postuje svoje rodno mjesto, ali nije Kemo sam predstavljao Gacko u kulturnom zivotu BiH i Sarajeva.

Pokojni Srbo Slijepchevic je chovjek koji ne treba biti zaboravljen, Srbin iz Samobora, koji je zivio u Sarajevu i volio taj grad, ali nikad nije zaboravio Gacko. Bio je priznat i poznat u Sarajevu.Bio je direktor Narodnog Univerziteta "Djuro Djakovic", direktor "Narodnog Pozorista" itd..itd... Za vrijeme chetnichke opsade Sarajeva, Srbo je svakog jutra trchao da donese njegovoj komsinici (staroj Muslimanki) sledovanje iz neke humanitarne organizacije, dok ga je njegov netjak vrebao sa okolnih brda. Prezivio je rat, a neposredno poslije rata je umro prirodnom smrcu.

Danis Ne Zaboravlja GackoSenad Zvizdic je bio scenograf kao i rahmetli Kemo. Radio je vise na televiziji i mnogi ne znaju mnogo o njemu, ali to je Gacanin koji treba da zauzme visoko mjesto medju kulturnim radnicima Gacka.

Ko bi se nadao, najmladji a najbolji, Danis Tanovic , sin Memov, reche, "Preselicu Gacko u Cannes bolja je klima" ili nesto slichno tome, Vidi. Sto nije poslo za rukom takvom geniju, to je ucinio "jazavac" i njegov krizni stab, te raseli ili rascera gatacke Muslimane od Novog Zelanda do Aljaske i od Artika do Antartika. "Alal Vera!" Junache, nichija nije do zore gorela.

Nije poslo za rukom "jazavcu" da unisti gatachke Muslimane (kako je bio naumio), snadjose se oni i mnogi su sada na visokim polozajima, zauzimaju visoka mjesta u njihovom drustvu, rado su prihvaceni i dobrodosli gdje god dodju. Hvala Jazavac sretni smo sto nismo sa tobom, a nesretni sto nam ote babovinu, Zapamti! Zlo raditi a dobru se nadati, nesto ne stima!?

 

 

 

 

                                                                               Gacko

UMIRANJE NASEG GRADA

Nijesam vichan peru a volio bih da jesam, pa da sjednem uzmem divit i hartiju pishem i pricham o gradicu kome ubise dushu (prokleti bili dusmani) te polhko a sigurno umire. Gradovima duh daju njehovi zitelji, a prenosi se sa koljena na koljeno i zivi hiljadama godina a grad sto je stariji to je ljepsi, interesantniji, bogatiji duhom.... Mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini su izgubili svoj duh, prepoznatljiv imidz i tradiciju. U historiji nije zabiljezeno takvo unistenje kulturno-historijskih spomenika kao sto ucinise chetnici od 1992 do 1995 u BiH. Kad je Austro-Ugarska vojska 1878 usla u Sarajevo niti jedna dzmija nije ostecena, a gdje je dosla cetnichka chizma i kokarda ili granata mogla dohvatiti od '92 pa do danasnjih dana niti jedna dzamija nije ostala neostecena, biblioteka, knjiga, groblje... sve je unistavano i unisteno. Ova slika dzmije Pase Kazanca u Kazancima, (koja je i zasticeni spomenik kulture,) kaze vise nego hiljadu rijechi kakva je to ljepota bila i kakav je grijeh ubiti i unakaziti takvu ljepotu!

Kad posjetim ovu stranicu najchesce citam rijec zaborav i da se ne zaboravi, sjecamo se sa nostalgijom starih "dobrih" vremena i rahatluka sa susjedima, pita zeljanica i tursija, a ne sjecamo se nijednog imena ko to unisti NAS grad, ko to pobi, silova, opljacka nasu bracu, sestre majke, to smo zaboravili.

Zaboravili smo kad bi direktor Privredne Banke Sarajevo izasao, iz udobno namjestene kancelarije, u petak kad se obicno dijelila plata te pred stotinu dusa jasno i glasno izdao naredbu poput kakvog, zeljnog karijere ruskog oficira, "Samo isplacivati porodicama vojnika" sto je znacilo ne isplacuj Muslimane, jer svi Srbi bijahu u vojsci. Ako je ratni zlocin i genocid tesko dokazati nije pljacku, uzeo si moje za to imam svjedoke,a za nezakonito prisvajanje tudje imovine se ide u zatvor!

Niko se ne sjeca urednika dnevnik TV Beograd Gachanina iz Nadanica koji je posvetio cijelih 15 minuta vechernjeg dnevnika oruzju E.K. koje je zaplijenjeno nakon njegovog odvodjenja u koncetracioni logor i uglavnom sve bilo zakonski nabavljeno. Ne sjecamo se kako urednik pokazivase nekakve siljke i objasnjavase kako su to nekakve specijalne naprave za vadjene ociju. Svasta! I Gebels bi se zaostidio.

Osiromasi Muslimane i rasplamsaj nacionaliste, i izmakni guzicu ukraj, gledaj i uzivaj kad "Pljaka" (samo sitni sarfcic) i mnogi "pljakici" sprovode u djela nechije ideje i ubijaju nevine, siluju nemocne, otimaju tudje, pale i haraju, a sefovi ce reci to su radili "Beli Orlovi" a njima se ne znaju imena, ni ko su, ni odakle su. Niko ne reche da su "Beli Orlovi" odveli nekoga iz logora ili iz kuce pa se taj nikad nije vratio ali nase "dobre" komsije jesu.

Chetvrtog jula 1992 potpuno je otkinut jedan dio Gacka, a Gacko ostalo unakazeno bez toga dijela koji mu davase ljepotu i sarm. Gacko je uvijek bilo nekako specifichno. Zvahu ga "Sedma Republika." Talijani bi dolazili zbog prelijepih lovista, Dubrovchani zbog skijaskih terena, Sarajlije i Beogradjani zbog cistog zraka i prirode... A danas je Gacko najspecifichniji grad na svijetu to je grad sa samo jednom nacijom tu samo moze zivjeti i zivi "nebeski narod". I u dzunglama Juzne Amerike sa poludivljim plemenima mozete naci istrazivace iz Evrope, Australije, Sjeverne Amerike, nauchnike, avanturiste svih vjera i nacija koji zive godinama sa ovim plemenima, a u Gacku necete nikoga osim "brata" Srbina.

Nekako u ovo doba prosle godine ili malo kasnije Gacko se ponovo nadje na stranicama stampe zahvaljujuci termoelektrani i ceskom CHEZ-u koji izrazi zelju da investira drugu fazu TE Gacko.ZELICE CHISTOG ZRAKA Vlastimir Savichic se proglasavase spasiteljom i menadzerom godine, a on se nije libio da kaze da ce to biti od izuzetne vaznosti ne samo za Gacko, nego za cijelu Hercegovinu, Sumsku Republiku, Srbiju i Crnu Goru pa i Balkan, ali taj uvlakusa i lizoguz nigdje ne spomenu matichnu mu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

U aprilu ove godine Predsjednik Vlade RS ptpisa ugovor sa CHEZ-om o izgradnji druge faze TE Gacko, a time i konacnu smrtnu presudu Gacku (lahko je premijeru s tudjim k...... gloginje mlatiti, prodavati bosansku - citaj bosnjacku zemlju). Egzekutor smrtne kazne bice ceski CHEZ koji ce to uraditi za narednih tridesetak ili manje godina.

Ljudi (kako to smijesno zvuchi ljudi) ce umirati polahko i bolno od raka pluca i drugih respiratornih organa moleci boga da im da brzu smrt, ali treba patiti za zlo koje pocinise nad Bosnjacima. Neprestano ce slusati buku ogromnih rudarskih masina i zeljeti da vide sunce izmedju gustih oblaka pepela. Grad ce prekriti ogromne naslage pepela, ispod prozora ce se prostirati nepregledni rudni bazen, kad kisa. bude padala to ce biti zuta kisa...Kad CHEZ zavrsi i pokupi pare ostavice ogromne zeljezne kosture, unakazeno Gatacko Polje, zatrovane i mrtve vode bez zivog bica u njma, ribolov i lov ce biti misaone imenice, turizam sta je to?... DRUGI BLOK (Ne nije ovo Kremansko ili neko drugo prorocanstvo, ovo su chinjenice a vrijeme ce ih dokazati) Ako se ovome doda da postoje neki planovi za cementaru,e to je vec nesto, cijeli svijet se bori da zabrani ili smanji sto je moguce vise izgradnju takvih objekata Gachani se raduju svojoj propasti
Nedavno ponovo Vlasta je zauzeo mjesto na ovim stranicama, ali sad u pravom svjetlu, nesposoban i nestrucan da vodi tako vazan objekat, "da mu das dvije ovce da chuva jednu bi izgubio." Ali moze biti srecan za Gacko, mozda ce se CHEZ predomisliti i reci "s kim da radim, gdje da ulozim"

 

 

 

 

                                                                   Radovan Bjelogrlic

HAPTOVAC - POGLED SA ULAZA U SAMOBORSKO GRBLJE

 

" Rodjen je u Gacku 1954. godine. Pisanjem se bavi otko je slova nauchio. U impresivnom literarnom opusu autora istichu se nastimovani zapisnici sa sjednica Radnichkog savjeta gatachke Elektrane, predstavke svim komitetima, od gatackog do centralnog, zalbe svijem sudovima po Crnoj Gori i sire. Posebnu paznju strucne javnosti skrenule su mu prituzbe na poljske stete u Gatackom Polju. Pisao je sve osim pjesama i pricha, a ovo mu je prvi roman. Ima respektabilnu politichku, vojnicku i zatvorsku karijeru. Trenutno radi ni na domu ni na putu" iz predgovora za knjigu Radovana Bjelogrlica "Grakcu Vuci Viju Gavranovi."

Radovan je chesto zauzimao mjesto na "Gacko.net" stranicama tako da se o njemu skoro sve zna. Doduse nije pomenuto da se u jesen 1992 zatekao u Niksicu kad je jedna grupa zena i djece protjeranih iz Gacka stigla u Niksic. Po prichama tih zena ponasao se uljudno nekima pomogao i savjetovao da traze sigurnije mjesto posto po Niksicu vrslja svakojaka vojska a dolaze i Gachani. Zna se da je na sjednicame skupstine Republike Shumske chesto mlacase ali ne po strunama njegovog partijskog sefa. Ne pricase o otcjepljenju Republike Sumske, mlacase o himni gdje ce biti zastupljena sva tri naroda, o zastavi i grbu takodje pa ga je shef iscerao iz stranke zbog nedolicnog ponasanja i tako politichki sahranio. Da pricase o otcjepljenju Republike Sumske, da predlozi himnu Od Topole pa do Ravne Gore da predlozi drugchiji grb i zastavu mozda bi jos bio ziv "politichki"

Neki mu ne hvale choestvo, ali se na sudjenju muski drzao chetnichki vodja J.P. Svjedoche chetnici koji su na kraju postali partizani. Aktivisti zadovoljno trljaju ruke. INSTRUKCIJE su suvisne.
Milenija sipa da je J.P. bio veliki zlikovac.
- Poznajete li vi Mileniju? - Pita sudija J.P.
- Poznajem. - Odakle? - omache se sudiji.
- Kad je trebalo koga kutarisati iz zatvora, ili TREBOVATI vise soli i makarona, poturao sam je talijanskim oficirima. Nije se otimala.

Kada je Pavle Djurisic doveo crnogorske chetnike da namire rachune sa gatackim Muslimanima da postrize sto je predugachko... pred njih je stao J.P. i vratio ih.

Sad svjedochi Abid Prguda:
- Br'te bogami, ovo je posten choek. Ja mu zla ne znam. Da ga nije bilo, ne bi imali s kime gajgoliti bratstvo i jedinstvo.
Kad je Abid izasao iz sudnice, prva ripapogodila u zatiok. Pa onda cipela u muda. Trzao se pobauchke, dok ga kamenje ne obori. Milenija pridodaje i cichi. Abid se nekako pridize i zatetura, dok novo ne smiri i njega i halakanje. Mi Gacani umijemo ko ne valja da bijemo. Da bijemo, Da bijemo...
Kad su J.P. poveli na vjesala, kisa je stala. Kune mi se zena, kroz prozor je gledala, obuchen gospodski varaka se izmedju lokava. Da ne ugazi. Stolicu mu je izmakao jedan sto je u njegovoj vojsci bio do pred kraj rata. Tada se naduo vjetar pa se J.P. luljao na uzetu.
Radovan Bjelogrlic, "Grakcu Vuci Viju Gavranovi" strana 206

Ali ni Radovan se neda tako lako sahraniti "politichki" oturi se u hajduke i odluchi nastaviti boriti, sam samcat, iako je znao da to nije zdravo jer njegov bivsi gazda ne voli buntovnike pa ni novinare koji postavljaju nezgodna pitanja, zna i udariti, opsovati itd. Prochitaj! Ili Ovo Izvuce Radovan svoju skupstinsku stolicu i namjesti se u sredinu i stade udarati i lijevo i desno. Sad mlacase zesce i opasnije, znase mnoge grijehove i gresnike, mnoga zla i zlochince, i mogase prichati o njima satima a imadjase dobar avaz i pricase narodskim jezikom, pa ga svak mogase razumjeti.

Na sahat prije zasjedanja skupstine Republike Sumske Radovanu naprasno pozli, niko ne zna od sta? Mozda je pojeo neku staru hranu, ili popio pogano pice, mozda ga je ripa trefila u zatiok ko rahmetli Abida, ili mu neko izmace stolicu ko sto suborac izmace J.P. ko ce ti ga znate. Eto kazu "kap ga trefila". Naku ljudinu jedna kap da ubije?

Radovanova stolica je vracena na staro mjesto, a u nju ce zasjesti neko ko ce udarati u shefove zice A ti Radovane pochivaj u miru.

 

 

 

                                                         Razno

U Nevesinju je pocelo,
nadati se da ce uskoro i u Gacku

Panorama Nevesinja/ Foto: FTV/Sarajevo-XSARAJEVO - Sud Bosne i Hercegovine je odluchujuci o prijedlogu Tužiteljstva BiH odredio jednomjesechni pritvor Krsti Savicu (1959.) i Milku Muchibabicu (1951.), osumnjichenima... za ratne zlochine na podruchju opcine Nevesinje 1992., potvrdjeno je u Sudu.

Savic i Muchibabic lišeni su slobode 6. septembra u akciji pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) izvršenoj po nalogu Tužiteljstva BiH.

Osumnjicheni se terete za zlochine protiv chovjechnosti na podruchju opcine Nevesinje nad žrtvama bošnjachke i hrvatske nacionalnosti. Prema neslužbenim informacijama, Krsto Savic je ratni nachelnik CSB-a SAO istochna Hercegovina i komandant zloglasne jedinice "Bilecki dobrovoljci", a Milko Muchibabic je bivši policajac. Preuzeto sa web stranice bileca.org.

Kakva sila bijase Krsto - Gachani bi ga se trebali sjecati.

Ljeto 1992, vrijeme nesigurno, po Gacku se motaju svakojake vojske, i smjenjuju govornici, ali je jos mirno. 26 Juni noc uochi praznika na koji ce doci samo Srbi, Bosnjaci se ne osjecaju sigurno (nekad je to bio zajednichki praznik), Sava i Tale u uobichajenoj policiskoj patroli na putu Gacko Niksic. "Da zaustavimo ovog deliju." Zaustavi! Stade delija bradat ko i vecina u to vrijeme. Pogledase papire, podigose ciredu, kad tamo imaju sta vidjeti. Tovar oruzja (koji je trebao da ide u Nevesinje na ruke Krsta Savica a on bi ga za praznik podijelio novopechenim chetnicima)! Sava i Tale rade svoj posao kao u svakoj civilizovanoj drzavi, privode vozacha i kamion oruzja. Bradonja ostaje u pritvoru i tu ce provesti praznik.
Praznik je kako se i ocekivalo samo srpski, nebeski narod sljegao masovno i korzira marshalkom. Tema razgovora, oruzje i bradonja, niko se ne uzbudjuje previse, svi znaju da ce bradati brat biti pusten ubrzo.
A onda zachuse se pucnji i tutanj automobilskih motora iz pravca Grachanice, na chelu je plavi policiski golf i u njemu Krsto Savic glavom i bradom, a za njime povorka od oko 40-tak automobila punih chetnika, neuredne brade, pdbuhla lica, krvave ochi, subare na glavama prikachene glanci nove kokarde na njh, prko oba ramena redenici, kaljasnikov u ruci,flasa prepechenice u svakom autu ide od usta do usta. Setachi se sklanjaju, sa tri uzdignuta prsta pozdravjaju, Krsto se zaustavlja nakratko ispred Policiske Stanice Gacko, ulazi i kratko se zadrzava, posao je obavljen, priprijetio je nachelniku i bradonja ce biti pusten normalno i oruzje.
Vracaju se zadovoljni i jos zesce pucaju, sad vise ne semluche, meci udaraju po prozorima zene i djeca prestravljeni padaju na pod zachudo niko nije povrijedjen, ili nije prijavio.

Prica Druga:

Dodijala muka u Bjelasnici, grupa zena iz Hodinica odluchuje da ide u Gacko a otale dalje pa sta im Bog i sreca dade. Sa njima su i dvojica muskaraca. Negdje kod Boljuse docheka ih policija i privede u policisku stanicu. Popic naruchi kafe i kazu bio je vrlo uljudan. Uglavnom pitao je za muskarce, nekoga je i vratio da odnese poruku muskoj cheljadi da se predaju da im se nece nista ruzno desiti. Poruka je otisla u prazno. "Muskarci su promijenili mjesto."
Popic im obecava da se na teritoriji njegove nadleznosti nista nece desiti, ali ne moze im garantovati nista dalje? Hodinicani se odluchuju da idu prema Mostaru. Popic daje kombi i vozaca sa pratnjom da ih provede do nevesinjske granice. Ponovo, pratnja se ponasala korektno i dovezla ih do puta koji vodi za Kalinovik i rekli da se fate sume, a da im orjentir bude TV toranj na Velezu. Tako je i bilo.
Na domaku cilja sjeverno od Bijelog Polja iznemogle i gladne sa malim djetetom od svega nekoliko mjeseci hvata ih vojska i vraca u Nevesinje. U Nevesinju Krsto i njegovi policajci torturisu i ponizavaju. A poslije telefonskog razgovora sa Gackom izdade neke naredbe. Naoruzani bradati chetnici potrpase ih u hladnjachu i odvezose na Trusinu, istjerase zene i djecu i pustise da idu u pravcu Stoca kroz minska polja, jos rekose im da se ne smiju okretati, a dvojicu muskarca Dz.F. i K.B. ostavise u hladnjachi. Nedugo zatim zene chuse rafale i hladnjacu kako se udaljuje.

Nadati se da ce se neko od prezivjelih iz te hodinicke grupe sjetiti Krsta i suochiti se sa njim na sudjenju.
 
                                                                    

                                                                              Vidak

Kad sam prochitao tekst na Gacko.net "Draskovic sahranio oca Vidaka" niti sam se veselio niti zalostio. Rekoh "Nazivio se" a nichijoj se smrti ne radujem. U Gacku Vidaka je svak znao ponajvise zahvaljujuci sinu Vulu i snahi Dani. Sitna djeca a mala plata pa zivljase oskudno, ali se nije zalio.Imadjase jednu kravicu koju napasase po mrginjima oko ceste a svakog ljeta kosase gatacki harem koji bi mu Islamska vjerska zajednica dala pojeftino znajuci da je u potrebi.

Vule je rastao i zavrsio gatacku gimanaziju sa jednom izuzetno nadarenom generacijom, kakav je i sam bio, u kojoj su bili Jasna, Enver, Sele, Duda, Radmila, Fatima... Bio je omiljen kako medju Srbima tako i medju Muslimanima. Ne bi trebalo da mu je usadjena nacionalna mrznja u Gacku. Odlaskom u Beograd porasle su mu politicke ambicije. Posebno je skrenuo paznju na sebe govorom na studentskim demonstracijama 1968 godine. Kasnije je obavljao mnoge funkcije u visokim komunistickim krugovima. Vjest sa perom radi kao dopisnik iz nekih africkih zemalja i krece se u krugovima srpskih pisaca na celu sa Dobricom Cosicem gdje se prave planovi za "Veliku Srbiju" i dijele funkcije. Po instrunkcijama Blagoja Adzica napisao je knjigu "Noz" sa kojom je razocharao svoje skolske kolege i mnoge Gachane, a kod drugih podgrijao nacionalistichke strasti.

U predvecherje agresije najpopularnije bijase nosati slike Slobodana Milosevica najveceg krvnika 20-og vijeka poslije Hitlera, mošti i kosti bivših srpskih vladara i srpskih "velikomuchenika", pokazujuci kuda trebaju biti granice Velike Srbije, guslati i velichati chetnike pjevajuci:
Nema garde bez kokarde, nit´ vojnika bez chetnika!
Zaklinjem se vjeran bicu Radovanu Karadžicu!
Gatachki Muslimani ustadose, u Kuli poskidase Slobove slike sa autobusa izbucase i pogazise nogama otada u Kulu vozase samo Hamid i Husnija a kondokter bijase Meho ili Faim. Dobro znadose kakva im opasnost prijeti od ovog najveceg balkanskog kasapina, ali ni Vuk ne obecavase nista bolje. U martu 1990 osniva Srpski pokret obnove i poche da mitinguje.

Na "Preobrazenije" 19 avgusta 1990 ispod dzamije u Havtovcu sakupi masu od 20-tak hiljada mahom chetnika iz svih krajeva BiH i Crne Gore. U Gacku ne osta srpsko uho kod kuce kad Vuk udarase s lijeva i s desna po Muslimanima ali i po Slobu,doduse umjerenije po njemu. Scase ispred aksama da posjeti neke, samo njemu znane, jame u Kuli i Basicima i vadi chetnichke kosti iz njih, ali se predomisli i odusta od toga. Razlog "nepoznat".

Na prvim predsjednichkim izborima gubi, ali popularnost mu raste i postaje opasnost po Sloba i one koji su djelovali po otacestvenim planovima, planirajuci i praveci "nebesku Srbiju" na kostima nesrba. Slobo pusta kerove i pochinje "hajka na Vuka". Zatvaran i on i supruga mu Danica, tiranisan, prebijan, prisluskivan (i u krevetu), i prezivio dva pokusaja atentata. Shvata da Bosnjaci nijesu njegovi najveci neprijatelji, da ima i gorih i opasnijih u njegovom "nebeskom narodu." U jednom od pokusaja atentata na njega poginu brat gospodje Draskovic kome je bila veoma privrzena, te ona stade pisati zesce i opasnije protiv rata u Bosni i Hercegovini, stradanjima u Sarajevu prozivajuci punim imenom i prezimenom zlochince i zlodjela. Popularnost Srpskog pokreta obnove pada zbog tih napisa i dolazi do sukoba unutar Vukove stranke, ali on se jos uvijek drzi na chelu.

Vecina nas Gachana zna gospodju Draskovic kao Vukovu zenu, opasnu i bezskurpuloznu, ali ona ima i drugo lice, pogledajmo i u to lice.
Ona napisa i ovo:

Danica Draskovic Moramo razmisliti kako to da u nasem narodu ni ranije ni sada nema ni jednog Gorana Kovachica i "Jame", niti Kulenovica ili Nazora da napise "Majku Trebinjku", "Majku Sarajku", "Majku Fochanku". Usred stradanja naseg naroda od njegovog, hrvatskog, Nazor napisa najlepse stihove o "Majci Pravoslavnoj". Nema Srbina ni tada ni danas koji bi mogao i smeo napisati nesto o "Majci Muslimanskoj" chija deca takodje stradaju. Umesto toga, nasi pesnici idu iz Beograda u Hercegovinu i pevaju:

"Oj, Fatima, dje su ti dimije,
u chetnika, oko redenika".

Kakav pjesnik takva mu i pjesma. Ili bolje po narodnoj: "Golem turban, pod njim hodze nema". Citat iz knjege Danice Draskovic "Necu Da Cutim" stranica 55. Mozda ce vas iznenaditi mnogi tekstovi u ovoj knjizi koji mozete chitati ovdje

Kad bi svi Bosnjaci i Srbi rekli kao sto reche gospodja Danica Draskovic "Necu da cutim" i prozvali punim imenom zlochince, a sudovi odradili svoj posao, suzivot bi ponovo bio moguc, a dotle... "Lipsi magarche do zelene trave"

Za Sad Toliko Do Vaseg Odgovora.

 

 

 

                                                     Safet

Hej Moj Jablane - Srce Vene...

Nek ti je rahmet... veliki golemi beskrajni... Mnogi manje poznati pjevachi zauzimali su daleko vise mjesta na stranicama stampe nego rahmetli Safet Isovic. Ponosan sam sto sam lichno upoznao tog velikog chovjeka, ali necete vjerovati gdje, u Nevesinju, ("U Nevesinju" kako to chudno i smijeshno zvuchi danas.) Bilo je to krajem sedamdesetih, Safet i mnogi dobro poznati pjevachi pjevali su u nevesinjskom hotelu na modnoj reviji Fabrike Trikotaze Bileca. Poslije sam ga sreo nekoliko puta na kratko, ali sam zato dosta vremena proveo sa njegovim bratom Fekom (koji je isto tako znao dobro zapjevati, uzivanje je bilo slusati kad bi zapjevaou "U Trebinju gradu, velku zalost kazu...") bijase chesto sa jednim postenim Gacaninom pokojnim Dulom Kovacevicem.  Dule bi pjevao "Ima jedna krcma u planini." Pokusavajuci da nadjem nesto vise o Safetu i listajuci stampu poslije njegove smrti, procitao sam izuzetno lijep tekst o rahmetli Safetu. Tekst je napisao Ljubomir Zivkov u beogradskom casopisu "Vreme" Taj tekst prenosim u cjelini. A vi mozete citati Vreme ovdje.

In memoriam - Safet Isovic (1936-2007):

Jablani se povijaju...

Uza sve što krasi vrsnog bosanskog pevacha, Safet je pevao prirodnim, snažnim tenorom iz punih pluca, kao da je solista u horu Crvene armije. Kao da mu je ispred svake pesme bilo napisano "fresco"

piše: Ljubomir Živkov

Bdimo da ga pratimo i da ga chvamo u njegovoj prvoj noci smrti H. L. B.

Safetov sam glas i pevanje izdvojio u neizrecivo nedeljno prepodne šezdeset i ne znam koje godine, ali ubrzo pošto je moj otac iz Beograda vozom doneo radio marke "Tesla" (koji ispravan i sada stoji u našoj kuci iz koje su svi otišli).

Na skali koja je u mraku svetlela (kao i magicno oko) bila je silesija stanica, gradova za koje nisam znao gde su, kao Beromunster, medjutim je moje Sarajevo od Sevdaha Grade detinjstvo i parch mladosti proteklo u medijskom trouglu Temišvar - Novi Sad - Beograd. Te stanice najbolje su se chle i spikeri su govorili srpski; politichki korektni Temišvar je zapravo imao nekoliko emisija za srpsku manjinu, a ja sam to kao pripadnik vecinskog naroda kolateralno slušao, secam se spikerke, glasom i konsonantima neobichno podsecala na tada nezamislivu i nepredvidjenu Miru Markovic, od te trudbenice radija svakodnevno smo saznavali koliko rumunski radnik može da kupi luka za toliko i toliko leja...

Zavoleo sam rumunsku muziku, kao god i madjarsku, slušao sam tamburaše i tada vodece radio-pevache, ali jedno od prvih pet ili šest imena koja sam upamtio bilo je ime Safeta Isovica: proci ce više od decenije pre nego što cu sa Jusufom otici u Bijeljinu, terra incognita, u kojoj dvije su se vode zavadile, uveliko me je omadjjavala nechim što niko drugi nije imao, a to je sevdah, chudo kojem ne odoleva ni takav tutumrak kakav je naš vladar...

Pevachi sevdalinki bili su svi dobri, ali je u njihovim glasovima i u njihovom maniru bilo nešto prigušeno, pesma kao da je dopirala iz polutame, iz udaljenog djulistana, ili kroz visoke demire kule ("Aj kulu gradim, a kamena nemam..."). I onda sam chuo glas drukchiji od drugih: vladao je svim melizmima koje Bosna zahteva, ali je iz pesme u pesmu donosio i svoje vlastite. Tehnichara dobrih bilo je i pre i posle njega - ono što je Safeta zauvek izdvojilo jeste glas, njegova snaga, njegova radost i njegova suverenost. Da. I njegovi akcenti. Bezuprechnaia dikcija i retorichka nazovimo je odgovornost: pet decenija usredotochen je na prichu, pa tek onda na svoj glas iako je potonji dušu dao za narcisoidnost.

Moja tetka Novka imala je gramofon, pa sam kod nje u Beogradu (Loznicka 6) slušao Zaima Imamovica ("Zašto ti je lice blijedo/Ismihano, dušo moja..."), voleo sam njegovu pevachku gospoštinu, njegovu begovsku odmerenost, dunkl boju njegovog glasa, Zaim, Zaim, ponavljao sam kao da chitam o Sinbadu moreplovcu koji pristaje u Basru, a onda se pojavio Safet, kao neko ko poštuje daidžu Zaima, ali ko je pun snage, radosti i neverovatnog samopouzdanja.

Uza sve što krasi vrsnog bosanskog pevacha, Safet je pevao prirodnim, snažnim tenorom iz punih pluca, kao da je solista u horu Crvene armije. Kao da mu je ispred svake pesme bilo napisano "fresco"! Pevao je bez prenemaganja i bez rezerve, kako vesele pesme tako i one poravne: Od svega me sachuvala majka, molska je pesma koja pochinje najvišim tonom, onim koji i pravi septakord, Safet bi to otpevao bez respekta i bez napora, od Safeta sam prvi put chuo "Niz polje idu, babo, sejmeni/Sejmenske pjesme, babo, pjevaju/Sejmenske pjesme, babo, pjevaju/ i tvoga sina Marka tjeraju", ali sam chuo i "Uzeh djugum i maštrafu, podjoh na vodu", i pesmu Pokraj Save badem drvo raste, gde ce se zlatna ljuljaška neslavno otkinuti: "Pade dragi u zelenu travu, a fesic mu, slatka nano, u duboku Savu."

Kad mislim o njemu, kao što sam mislio cele noci, neke se pesme same izdvajaju, chujem ga kako peva "Koliko je Prijedor polje dugo, široko" i "Sinoc dodje mlado momche iz tudje zemlje, a jutros vec konja sedla, hoce da ide", više drame ima u jednoj strofi, nego na chitavim paradama koje danas svakodnevno trpimo na televiziji. Pa onda: "chudila se aman ja/chudila se zeman ja/chudila se u hasbašchi trava", o Zilhanumi koja, verovali ili ne, "ne šce bega, aman ja/ne šce bega, zeman ja/ ne šce bega/ne begeniše ga!"

Safet je pesmu Kad ja podjoh na Bembašu snimio i kao dursku, u prilichno živom tempu, hepienda za glavnog junaka nema, ali nema u pesmi nicheg plachevnog, recheno je kako stvari stoje i vsjo! Jedno su se vreme chule primedbe da "Safet viche", ne znam jesu li bile doprle do njega, ali je Bembašu (molsku, koju svi znaju, a koja je izgleda arapska) otpevao tiho, meditativno, na novi nachin a opet nadmocno - da opasku o vikanju nisam više nikad chuo.

Kao clan ansambla "Lole" bio sam na kojekakvim turnejama, koncertima, snimanjima i upoznao mnoge tadašnje jugoslovenske pevache, ali nikad Safeta, nikad Zaima i nikad Zehru. Nisam ih nikad ni video uživo, za mene su, kao i kad sam bio dete, dolazili sve troje iz Hiljadu i jedne noci (neko mi je jednom rekao da Zehra radi u banci, to mora da je neka druga Zehra, pomislio sam). A nocas, dok sam se secao Safetovih pesama, odluchio sam da ne preslušam nijedan disk i da ne potražim nijedan podatak o njemu. Nisu li nas uchitelji sve kinjili - ovo moraš da znaš u podne u ponoc - e, ja u podne u ponoc znam o Safetu ono što je važno. Ne znam je li rodjen u Sarajevu, za mene je iz Sarajeva jer je odonud Radio Sarajevo. Deset ili petnaest godina u Srbiji chovek nije mogao chuti kako jablani se povijaju, Safet je bio deo grada koji smo opsedali i njegov glas bio je zabranjen iako je Radio Beograd imao stotine njegovih snimaka: možda ce neka studija pokazati da smo se samokažnjavali zbog onoga što je u naše ime i našim oružjem Sarajevu chinjeno - nismo bili dostojni Safetove pesme...

Žitelji Republike Srpske i sad muku muche sa pesmama koje je snimio Safet, bio je ljubimac sva tri konstitutivna naroda, prelepu pesmu Bosno, zemljo moja mila, tebe volim kao majka sina više niko ne traži, ko bi je sad i zapevao! U njoj se, doduše, pominje Banjaluka, ali se još kako velicha Sarajevo, a pravilno je Srpsko Sarajevo...

Ljubitelji sevdaha iz RS nisu nachisto ni šta bi sa pesmom Put putuje Latif-aga, jer je glavni junak Musliman (Bošnjak), jaran mu je Sulejman! Istinabog, Latif Sulju pita je li mu žao Banjaluke, što pesmi danas daje novo znachenje, moglo bi da zazvuchi i kao srpski trijumfalizam, ama pravi i zbrku: nacionalisti bi da se iskusuraju i u muzici, a posao ispada gori od Sizifovog...

Forsiraju Banjaluko, i ta tvoja sela, ali osecaju, duboko ispod belih košulja obuchenih za svadbu, da je pesma Put putuje Latif-aga, jacha, dublja... Što je najtugaljivije, prepoznaju je kao svoju, a dužni su da je zaduše i zaborave...

Safet je propevao uz dve harmonike, Jovicinu i Šerbinu, pevao je narodne pesme, kasnije su za njega komponovane pesme, neke izvrsne, druge tek solidne, ali je Sajo svakoj udario istu pozlatu i svakoj dao garanciju koja evo nadilazi njegov život, nek ti je rahmet, Safete.

Evo nekih od mnogobrojnih komentara na taj text

Hvala za tekst. Kako mi je žao Safeta tako mi je drago zbog vašeg teksta. U njemu vidite ?ovjeka i pjeva?a. Ne mogu zaboraviti komentar Tozovca (mislim da je bilo na TV BK) u kome izjavljuje kako je Sajo u toku rata pucao. Safet se u to vrijeme borio za život nakon ranjavanja od zlochinachke granate koja je pala u njegovoj blizini.

Poslao: Sejfulah Perva

Hvala gospodinu Živkovu na sjajnom tekstu o Safetu! U ovim novembarskim danima pochetkom septembra, u kojima se ponekad ?ini da je "život naprosto izgubio okus" (kako kaže jedan književni junak Dubravke Ugrešic), Safetov glas i pri?a o njemu greju dušu...

Dok sam chitala ovaj tekst, preda mnom su iskrsle slike iz detinjstva - neke malo prašnjave i požutele, ali i dalje magi?ne... ("Staro, staro mi dajte!", povikao bi sada onaj južnjachki literarni karasevdalija.) Safet Isovic bio je omiljeni pevach mog pokojnog oca ( koji je i sam imao veoma lep glas i voleo je da peva), pa su Safetove pesme bile nezaobilazne na našem porodichnom repertoaru. Secam se preliva u "Put putuje Latif-aga" (pevali smo je, tata, sestra i ja, u autu, na putu za tatin rodni kraj), pucketavog (snimljenog na kaseti) ali tako širokog glasa Safetovog u "Putuj, vjetre", duboke melanholije koja zrachi iz "Zarasle su staze moje", toga kako mi je re? "dilber" u "Moj dilbere", onako maloj, zvuchala neobichno, mame (ne narochito muzikalne) koja pokušava da prati tatu u pesmi "Malenim sokakom"... Tako su Safetov glas i zvuk harmonike za mene neka vrsta prustovske "madlenice", charobne formule koja me vraca u doba (sveopšte?) nevinosti...

I u raju (ili dženetu, svejedno), ako ga ima, sigurno je lepše uz Safetove pesme.

Poslala: Jelena Todorovic
Za Sad Toliko Do Vaseg Odgovora.