Priča o najdužoj svjetskoj ponornici, kako god da je zvali, a zovu je svakako, počinje u Gacku. Storiju  o njenim imenima ćemo ostati za neku drugu priliku. Tek pomenimo da ova rijeka , što počinje sa imenom Mušnica, a završava sa Ombla ili Dubrovačka rijeka, svoj naziv mijenja ravno 11 puta.U Gacku su joj dali četiri imena.

         Dok čovjek nije počeo prirodi mijenjati pravce i tokove priča je izgledala ovako:

         Tri potoka, što ljeti to zaista i jesu, a s jeseni i s proljeća bujice postaju, činila su njene prapočetke. Prvi, ili najduži zvao se je i zove se i dan danas Vrba ili Vrbska rijeka.Početak joj je u onom kanjonu što ga , i da hoćete, zaobići ne možete  kad vas put povede od Gacka ka Čemernu.Ta rječica, što se spušta u selo Vrba, nastavljala je svoj put kamenom usjeklinom ispod sela Ulinje i na mjestu, na kojem je 1892-1896. godine podignuta brana i formirana akumulacija Klinje, sastavljala svoje vode sa ostala dva potoka. Drugi, po dužini je Jasenički potok ili rijeka, koji je počinjao svoj tok visoko u masivu Lebršnika,ispod sela Žanjevice, nastavljao je teći nepatvorenom prirodom, zapadno od sela Jasenik i stizao do pomenute tačke, na kojem je danas brana Klinje. Treci vodotok je počinjao u centralnom masivu planine Lebršnik u arealu sela Dramešina i Platice, imenovan Platičkim po tom selu, imao je najkraći put. Ravno se survavao do pomenute tačke.

        Sva tri zajedno ,i prije i poslije gradnje brane na Klinju, nastavljali su svoj put, sada kao rijeka Mušnica, prelijepim kanjonom što se izmedju Miholjača i Lipnika spuštao u Gatačko polje. Na izlazu iz kanjona u selu Mulja, par kilometara istočno od Avtovca, voda bi počinjala svoj nizijski tok kroz ravno Gatačko polje.Tekla je ispod Avtovca, Vrbice, Lazarića, Gacka i u sredini polja primala vode rijeke Gračanice, koja je svoj put počinjala ispod planine Živanj. Gračanica, takodjer ima veličanstven kanjon, poznat samo zaljubljenicima u ribolov i planinarenje. Kroz taj neprohodni teren prolazili su samo znalci. To znati podrazumjevalo je i malo alpinističkih znanja.

        Primivši vode Gračanice, a nešto kasnije i Rudopoljskog  i Medanićkog potoka, Mušnica je nastavljala svoj tok  ka selu Srđevići, gdje je prelazila u Donje polje i tekla ispod sela Muhovića i Bašića, do svog prvog ponora na kraju Kuljskog polja. Tu je nestajala u nepreglednim kavernama kraškog podzemlja, što počinje tu a završavaju se na nekoliko strana.

       Svoj nadzemni put ka moru Mušnica će nastaviti na izvoru u pećini sjeverozapadno od sela Ključa, u polju što se po obližnjoj Cernici zove - Cerničko. Teći će nekoliko stotina metara i ponovo nestati u podzemnim estavelama. Dio vode će podzemljem stići u Fatničko polje, dio , takodje podzemljem,otići na izvor Trebišnjice kod Bileće (koga je potopilo Bilećko jezero), a dijelovi gatačkih voda će, podzemnim tokovima, naći put i do rijeka koje odlaze u sliv Neretve.

       Sada već , pod imenom Trebišnjica (Trebinjčica), rijeka će nastaviti teći od Bileće do Trebinja, a onda kroz Popovo polje, pa ponovo ponirati i javiti se u Mokošici kod Dubrovnika, kao Ombla ili Dubrovačka rijeka.

        Tako bi , dok čovjek ne umiješa svoje prste i svoj um.

      Danas je priča o ovim tokovima sasvim drugačija i neka ostane za neku drugu priliku.

       Svuda u svijetu, osim kod nas, rijeke imaju isto ime od izvora do ušća.Ponekad imaju i još neko drugo, dodatno ime. No glavno je ono koje voda nosi od početka do kraja toka. Dobro, reći ćete, ova je voda specifična, ponire , izvire, pa ponovo ponire... Tačno. No nije jedina ponornica. Ima ih i drugdje, ali ime...

       Ime svuda vodu prati od izvora do ušća. Kod nas su neki drugi adeti.